Marija Jelavić i Katarina Sladić dvije su nerazdvojne prijateljice sa zagrebačke Peščenice. Poznaju se još od srednje škole, gdje su obje bile autsajderice i čest predmet izrugivanja i maltretiranja svojih vršnjaka.
Godinama kasnije, stare rane iz mladosti ponovno otvorit će se kada slučajno saznaju za vjenčanje Petre i Marka, njihovih nekadašnjih školskih kolega. Iako naravno nisu pozvane, Marija i Katarina postaju Thelma i Louise, uskaču u ukradeni auto i pogonjene davnim traumama i nerazriješenim emocijama, kreću na put.
Bez klime, usred vrelog hrvatskog ljeta, dvije prijateljice planiraju stići do Babinog kuka u Dubrovniku kako bi sabotirale vjenčanje svojih srednjoškolskih dušmana... Tema je to urnebesne, nekonvencionalne nove predstave "Babin kuk gori" argentinskog redatelja s hrvatskom adresom Gonzala Quintane, glazbene melodrame koja će u srijedu 4. ožujka premijeru doživjeti u KNAP-u.
"Babin kuk gori", objašnjava nam Quintana, zapravo je hrvatska adaptacija predstave koju je prije nekoliko godina postavio u Buenos Airesu. Međutim, nije riječ samo o prijevodu, već su se autor adaptacije Zvonimir Dobrović i on morali, kaže, dobrano pomučiti ne bi li uspjeli sve kulturne specifičnosti prenijeti u hrvatski kontekst.
– Radnja je ista, likovi su isti, no, rad na ovoj verziji nije bio nimalo jednostavan. Morali smo prilagoditi i glazbu, šale i kulturne reference kako bi priča rezonirala s hrvatskom publikom. Primjerice, u argentinskoj verziji, prijateljice putovale su u Chaco, argentinsku provinciju koja jako daleko od Buenos Airesa i putovanje traje oko dva dana. U hrvatskoj pak predstavi, odabrali smo Babin kuk; s jedne strane jer je Dubrovnik grad koji je najudaljeniji od Zagreba, a s druge jer je taj dio grada povezan s luksuznim hotelima i resortima te smo htjeli postaviti dvije cure s Peščenice u kontekst koji im je potpuno stran. Također, budući da se radi o vjenčanju, morali smo zamijeniti brojne svadbene tradicije, a saznao sam da imamo i neke sasvim drugačije navike tijekom putovanja. Pošto Hrvati mnogo puše, u ovaj "roadtrip" morali smo uključiti i neizostavne puš-pauze, ali i hot-dogove s benzinske! I pjesme koje Marija i Katarina pjevaju vozeći se autom, izmijenili smo u neke hrvatske i balkanske hitove. Međutim, ono što nam jest zajedničko i što te dvije države spaja, jest naš smisao za humor koji je doista sličan, pa s tim nismo imali nikakvih problema. I ispalo je urnebesno! – kaže redatelj.
Iako uči hrvatski i sve mu bolje ide, zanimalo nas je i je li mu bilo izazovno režirati predstavu na jeziku koji još ne poznaje toliko dobro?
"Moj hrvatski još uvijek nije na zavidnoj razini", skromno će Quintana, "i ne mogu razumjeti svaku riječ u predstavi, ali itekako dobro mogu osjetiti atmosferu".
– Da je izazovno režirati predstavu na jeziku koji ne govorim, jest, ali sada ovdje živim i planiram tu i umrijeti! Tako da mi je ovo odlična praksa. No, za mene, u kazalištu nije samo stvar u tekstu i riječima. Kazalište su i osjećaji, gluma, raspoloženje... – govori nam.
Iako je ovakav žanr putovanja obično rezerviran za filmski svijet, Quintana je esenciju filma ceste prebacio na kazališne daske na kreativne načine. Osim što nas vodi na pravi emocionalni vrtuljak kaosa, osvete i neuzvraćenih ljubavi, baca nas u radnju in medias res, putovanje dočarava i flashevima u budućnost, ali i u u prošlost, izvlačeći na vidjelo i jedan stari incident s maturalca, pravi razlog njihovog impulzivnog puta...
– Naime, kada su bili na maturalnom putovanju u Lloret de Maru, Petra je poljubila Mariju. I od tog trenutka, Marija je apsolutno opsjednuta Petrom te postaje uvjerena da mora zaustaviti njeno vjenčanje kako bi bile zajedno. Međutim, to se nije zbilo baš onako kako se Marija sjeća – otkriva nam Quintana, dodajući da treba napomenuti kako je ovdje riječ o queer predstavi, ali ne na način koji očekujemo.
– Imam dojam da onog trenutka kada ljudima kažete 'queer predstava', splasne im volja za dolaskom. Ali ovo nije queer priča u smislu da morate biti queer kako biste je razumjeli i u njoj uživali. Ovo je dublja priča, o odrastanju, prijateljstvu i ljubavi. To što se dijelom radi i o ljubavi između dvije žene, zapravo nije ni važno niti se tome u predstavi razglaba. Svi su nekada u životu imali iskustvo bullyinga u školi, neuzvraćene ljubavi, odlaska na vjenčanje koje otvara neke potisnute emocije. To su univerzalne stvari koje se dotiču svih nas i nadam se da će i naši gledatelji to osjetiti – zaključuje redatelj.
U glavnim ulogama Marije i Katarine našle su se glumice Ivana Sinovčić i Lea Jevtić. Predstava "Babin kuk gori" nastala je u koprodukciji udruge Domino i kazališta KNAP, a autorski tim predstave čine, među ostalima, Zvonimir Dobrović, zaslužan za adaptaciju i prijevod, dramaturg Tin Kožar, kostimografkinja Franciska Glavaš, producenti Petra Vigan, Morana Foretić i Kristina Orešković Juras te asistent redatelja bio je Max-Foretić-Kožul.