Koji su hrvatski glumci ostvarili značajne međunarodne karijere? Rade Šerbedžija, Goran Višnjić, Zrinka Cvitešić, Goran Bogdan! Spala knjiga na četiri slova, a svi oni učinili su to velikim trudom i radom, vlastitim zalaganjem, uz puno sreće koja ih je u pravom trenutku dovela na pravo mjesto. Kako je moguće da poljski, mađarski ili švedski glumci snimaju po cijelom svijetu, a nisu ništa bolji, pametniji ili ljepši od naših?
To pitanje postavila je sebi i mlada glumica Sanja Drakulić, a odgovor je pokrenuo – i pokreće – mnoge stvari u filmskoj industriji u Hrvata. Ovo je priča žene koja je pokrenula i vodi platformu za promociju hrvatskih glumaca (ali i svih ostalih kreativaca iz filmske industrije) na svjetskom tržištu.
– Bila je 2016. godina i pokrenuli smo projekt, ja ga zovem platformom. Na početku smo se bazirali isključivo na glumcima i na digitalizaciji njihovih podataka. Znali smo da platforma mora ići ne samo regionalno nego i globalno, a fokusirali smo se na glumce jer tada doslovno nije postojala nikakva baza podataka, a kamoli digitalna. Tada smo izradili njihove headshotove (profesionalno snimljeni portreti glumaca koji pokazuju njihov karakter, op. a.), prezentacijske videe i već time smo pokrenuli novi trend među ljudima. Postalo je jasno da glumac mora imati profesionalno snimljen portret i materijale kojima će se predstaviti. I sami glumci osvijestili su važnost toga. Dakle, te 2016. smo napravili bazu podataka i nazvali se Duart European Actors Platform. Okupili smo 150 hrvatskih glumaca, od onih najpoznatijih imena do onih manje poznatih, a važan nam je cilj bio okupiti i mlade, čak i totalne „početnike“ jer smo svima željeli pružiti iste šanse – govori Sanja o počecima tada za nju posve novog posla koji je uspjela razviti toliko da je, primjerice, za potrebe Netflixova projekta koji se snima u Splitu od 17 uloga uspjela angažirati 12 hrvatskih glumaca, i to u velikim i važnim ulogama.
Na pitanje je li ona bila prva glumica koja se upisala na vlastitu platformu odgovara sa smijehom:
– Vjerojatno da jer sam morala i testirati sav taj posao koji smo odradile moja sestra, ja i informatičari. Izradila sam i svoj profil jer sam željela ne samo predstaviti sebe nego i kolegama pokazati kako to treba izgledati.
Zanimljiv je taj njezin profil. Na njemu su detaljno opisane njezine profesionalne referencije, navedene brojne glumačke radionice i usavršavanja koje je pohađala, da je od 2013. do 2018. glumu predavala mladima na Učilištu ZKM-a, ali i to da je položila vozački ispit. Pitam je zašto je i taj podatak uvrstila u profesionalni CV.
– To je jako važno. Kada smo u Zagrebu ugostili švedsku casting direktoricu Tusse Lande, prepričala je zgodu sa snimanja velikog projekta. Sve je bilo OK dok nije na red došla scena u kojoj je glumac morao voziti. Tek tada je rekao da ne zna voziti. Naravno, morali su mijenjati glumca, a to je na filmskom setu veliki problem. Zapravo su glumcu sve vještine dobro došle i, kada radi svoj profil, dobro je da ih sve navede. Nedavno smo radili švedsku seriju, a kolega kojeg sam angažirala morao je voziti kamion. Naravno, glumci ne voze kamione, ali on vozi automobil, što znači da će se u krupnim kadrovima dobro snaći, da će to znati odigrati – objašnjava Sanja.
U razvoju njezine platforme slijedile su ključne godine 2017. i 2018., kada su se stvari počele zahuktavati: 2017. proslavili su prvi rođendan Duarta i predstavili sve odrađene projekte. Imali su se čime pohvaliti jer bio je tu i Netflixov film “Ibiza”, zatim film “Murderous Trance”, kratki igrani talijanski film s Marinkom Prgom. Te su se godine predstavili i na najvećem svjetskom IT sajmu, Web Summit, koji se održao u Portugalu, kamo su bili pozvani kao jedini hrvatski start-up iz kulturne i kreativne industrije. Bili su okruženi investitorima, ljudima iz tehnološkog okruženja, a Sanja kaže da se tada prvi put ozbiljno srela sa svim financijskim dijelovima uspješnog projekta:
– Naučila sam jednu jako važnu stvar kada mi je jedan britanski investitor rekao: “Trebaš pametni novac.” Dakle, ne traži investitora koji će ti dati novac i zaboraviti na tebe, nego nekog tko razumije industriju kojom se baviš, tko je umrežen, povezan s drugim ljudima u tom svijetu. Takvi ljudi ne samo da daju “know-how” nego te povezuju s drugima. Tada sam shvatila da IT scena, nažalost, ne razumije sasvim filmsku industriju. Nakon toga sam na neki način promijenila poslovanje i fokusirala se na filmske festivale pa sam 2019. uspjela povući sredstva za internacionalizaciju poslovanja i tada smo se prijavili na sajmove u Berlinu, Cannesu i Barceloni. I onda je došla korona, kaže Sanja, koja je usprkos pandemiji bila na sajmu u Berlinu. Tamo je gledala svoje kolege sa sličnim (ali tehnološki manje razvijenim) platformama koji su došli u pratnji ministara kulture svojih zemalja, a ona je bila sama. Sada za koji dan leti u Cannes. Cijelo to vrijeme ekipa Duarta radi na poboljšanju platforme te su 2020. izbacili novu verziju na kojoj su uz glumce i svi ostali filmski profesionalci pa, kada netko od svjetskih producenata traži glumce, može na njoj pronaći i snimatelje, tonce, producente, čak i pisce, za koje Sanja kaže da su izuzetno važni nekim producentskim kućama. Uz to su na platformu dodali i sekciju “Poslovi”, svojevrsni oglasnik, gdje se mogu oglašavati, ali i tražiti poslovi, a tu je u rubrika “Vijesti” s kritikama, recenzijama, novostima... Tako je Duart postao ozbiljna internetska stranica na kojoj se svaki glumac ili filmski djelatnik može prezentirati, ponuditi svoj rad, ali i biti angažiran... ili, najjednostavnije rečeno: biti vidljiv, a cijeli posao funkcionira na bazi mjesečnih i godišnjih članarina.
Kako izgleda njihova uobičajena poslovna situacija, pitam, a Sanja kaže kako je najviše onih kada se producenti javljaju pritisnuti rokovima, kada je “opća frka”:
– No upravo u takvim situacija mi smo najbolje moguće rješenje, brzo i jednostavno, odmah dostupno. Npr. neka tvrtka dođe snimati u Hrvatsku film, TV seriju, reklamu... sasvim je svejedno, izradi svoj profil i može ga postaviti na našu stranicu. Ljudi im se tada ili javljaju za poslove ili oni sami traže u Duartovoj bazi podataka i nakon toga direktno ostvaruju kontakt s ljudima koje žele. Naravno, ja sam tu prisutna da ih usmjerim, da im sugeriram rješenja, jer poznajem ljude. Ali prednost platforme Duart jest što kroz naše tražilice svaki profesionalac može naći sve što traži, a to donosi uštedu i vremena i novca – pojašnjava.
A kako to izgleda na velikim sajmovima? Što je čeka u Cannesu?
– Jako sam uzbuđena jer to mi je prvi Cannes. Tamo je glavni cilj privući velike produkcijske kuće, da budu prisutne na platformi, da kod nas oglašavaju svoj posao, da aktivno koriste naš alat i bazu podataka i da tako postanu naši stalni suradnici i partneri. Sada surađujem s Costantin filmom iz Berlina, jednom od najjačih berlinskih produkcijskih kuća, a cilj mi je što više takvih kompanija imati na platformi, da mi budemo njihov “pool“ talenata. U Londonu sam bila na razgovoru s jednom velikom, zapravo ogromnom norveškom produkcijom kućom koja godišnje producira dvadesetak originalnih proizvoda, filmova ili TV serija, i njima je bio cilj od nas dobiti pristup ne samo glumcima nego i producentima, piscima... Zapravo im je cilj bio poslužiti se našom bazom podataka kako ne bi morali raditi svoju. Nismo postigli konačni dogovor, ali takvi su dogovori ključni jer sa svakom novom kućom dolaze i novi klijenti, novi poslovi. Već smo postigli da na Duartu imamo jako šaroliko društvo, stalno širimo svoju bazu podataka, ali i listu zemalja u kojima smo prisutni – objašnjava Sanja. Kako bismo što zornije dočarale finese castinga, ja na nekoliko trenutaka “navlačim kožu” producenta iz Hollywooda (kad već maštamo, čemu skromnost?) te pitam: ako za neki hollywoodski projekt na Duartu pronađem nekoliko ili većinu ljudi koje želim angažirati, koliko to povećava mogućnost da će se cijeli projekt i snimati u Hrvatskoj?
– Platforma je dostupna cijelom svijetu i producent iz L.A.-a može pregledati sve glumce, vidjeti tko mu odgovara, koga želi, zatim provjeriti ima li dovoljno svih drugih kreativaca i kapaciteta da se to ostvari ovdje. Dakle, on iz Los Angelesa može odlučiti da će to biti projekt koji će snimati u Hrvatskoj ili Srbiji, Mađarskoj, Češkoj... Ili će dvoje glumaca odvesti u L.A. – objašnjava Sanja. Naglašava kako treba skinuti kapu hrvatskim producentima koji su velike strane kompanije privukli u našu zemlju.
Pri tome jasno razbija mit o tome kako se kod nas snimaju tako veliki projekti, kao što je serija “Igra prijestolja”, film iz franšize “Ratovi zvijezda” ili pak drugi dio slavnog mjuzikla “Mamma Mia”, samo zbog predivnog mora ili Dubrovnika ili Visa, dakle zbog zemlje koju su svjetski filmaši prepoznali kao nevjerojatnu kulisu svojih priča.
– Sve to stoji, ali malo tko bi snimao u Hrvatskoj da ovdje ne postoji cijeli niz filmskih profesionalaca koji svoj posao odrade na hollywoodskom nivou – kaže Sanja i dodaje:
– Sve velike stvari su, nažalost, ili na sreću, došle u Hrvatsku zbog njihovih privatnih snaga i angažmana. Zbog Igora Nole mijenjao se scenarij pa u njemu nije pisalo Bukurešt nego je pisalo Zagreb. I snimalo se u Zagrebu! Ili Diego Zanco, koji je doveo nevjerojatne profesionalce iz najvećih svjetskih kuća, on je odradio film “Mamma Mia” na Visu. Sve su to producenti koji rade vrhunski i odradili su lavovski posao, a sada je na svima nama u tom kreativnom lancu da opravdamo to povjerenje. Uvijek kažem kako moj posao casting direktorice ne završava pronalaskom glumca, već kada on dobro odradi snimanje, a meni se produkcijska kuća javi i kaže: “On je bio izvrstan!” i kada je taj glumac sretan i zadovoljan te želi i sljedeći put surađivati sa mnom – kaže nam. Zbog te izvrsnosti koja se traži pitam Sanju ima li kakav savjet za mlade glumce, a ona mi veli kako je nedavno na osječkoj Akademiji odradila predavanje na temu castinga i što nakon Akademije, a poziv je došao nakon prijedloga jednog od studenata.
– Važno je mladim glumcima reći da moraju ulagati u sebe. Svi mi dok smo na Akademiji živimo u kreativnom balončiću, sasvim zaštićeni, pa izlazak u stvarni svijet zna biti okrutan. To je trenutak u kojem se mnogi sudare sa životom u kojem mogućnosti i poslovi ne padaju s neba. Ja od svoje dvanaeste godine pohađam glumačke radionice koje su moji roditelji skupo plaćali. Mladi moraju raditi, snimati s kolegama, družiti se, istraživati – govori Sanja te objašnjava kako je, kada je stvarala Duart, istraživala ne samo platforme za filmsku industriju nego je neka rješenja pronašla i kod agencija za najam apartmana.
– Novi poslovi otvaraju vidike. Ja sam u Portugalu, na IT skupu, shvatila kolike su mogućnosti posla koji sam pokrenula, osvijestila da platforma doista može biti svjetska, a ne samo posao u maloj Hrvatskoj. Zašto se ograničavati kada možemo biti prisutni u cijelom svijetu? Primjerice, Indija i njezin filmski biznis su čisto ludilo i, kada bismo tamo ostvarili jedan posto profita, bilo bi to genijalno – tvrdi Sanja. Na sam spomen Indije obje pokušavamo sastaviti popis naših glumaca koje bismo voljele vidjeti u scenama plesa na bollywoodski način, a Sanja se kroz smijeh prisjeća kako je upravo Goran Bogdan (bez plesa) svoju prvu međunarodnu glumačku nagradu dobio baš u Indiji.
Hrvatska je u svjetskom filmskom biznisu za sada odradila samo dio tog velikog posla. Svi znaju da imamo prekrasne lokacije, turisti obilaze mjesta na kojima su snimani hitovi koje su doslovno vidjele milijarde ljudi, ali sada treba krenuti korak dalje od pukih lokacija, početi tom istom svijetu prodavati našu pamet, znanje, vještine...
– Moramo osvijestiti činjenicu da mi zapravo imamo odličan krug ljudi koji na setu može odraditi doslovno sve. To je naša snaga, koju trebamo njegovati, ali i prodati svijetu – tvrdi Sanja. O nekim projektima koje je odradila, ali i onima čije je snimanje u tijeku Sanja još ne smije govoriti jer na to je obavezuju ugovori. Zato na pitanje koji joj je uspjeh do sada najveći odgovara:
– Sada se zaista otvaraju velike stvari, ali od onog iz prošlosti najveći je bio TV pilot za “The Dark Tower”, epizoda za TV seriju za Amazon, koja je u cijelosti realizirana u Hrvatskoj. Amazon na kraju nije otkupio tu seriju, ali to je bio primjer visoke produkcije kakve se rade u svijetu – otkriva. Ona opovrgava i staru predrasudu da hrvatski glumci mogu dobiti samo uloge Bugara i Rusa, a na pitanje gdje je u svemu tome Sanja Drakulić, glumica, kojoj sam se već divila na sceni i koja je radila i s velikim redateljem Edwardom Milerom, kaže:
– Zasad malo „na čekanju“, ali vratit će se ona.
Ova ga pretjera.Mislila je na Matanic ,sve njegove filmove nije gledalo ni 500 gledatelja.On bi unistio i Holywood,toliko je"kvalitetan".