Marilyn Manson dolazi u Arenu Zagreb 16. srpnja iduće godine. Činjenica da se o njegovu gostovanju, barem zasad, ne vode pretjerane polemike u društvu, govori nam da je svijet postao puno gore mjesto nakon njegova prvog dolaska u Hrvatsku. Tada, 2005., gostovanje u pulskoj Areni bila je gladijatorska borba osporavatelja koji su ga proglašavali "antikristom" i glazbenika čija je šok-taktika bila primjerom buntovne snage rock-glazbe. Dakako, nije tih osporavatelja lika i djela Marliyna Mansona bilo samo kod nas jer je i u Americi, odakle dolazi, od devedesetih, kad je započeo karijeru, popio sasvim dovoljno "batina" za svoj teatralni izraz u kojem su religijski simboli, poruke i kritike suvremenog društva mnogim konzervativnim snagama bile kap previše.
No, sjetimo li se da su slične optužbe dočekale i Elvisa Presleya 1955., kad je novi žanr rock and roll proglašavan "đavolskom glazbom", a njihanje kukovima dokaz opscenih seksualnih navada mladih koji su sablažnjavali starije generacije, tek oslobođenih od čvrstih stega roditeljske kulture pedesetih, jasno je da govorimo o pravilu, a ne iznimci kojom se pokušava demonizirati nove i nepoznate, a svakako prijeteće scenske pojave iz dekade u dekadu.
Danas je svijet zabavljen i zabrinut mnogim ozbiljnim problemima, pa će vjerojatno i dolazak Marilyna Mansona proći ispod radara dušebrižnika i čistunaca koji su ga 2005. pokušavali osporiti manirama nove inkvizicije. Ali tko zna, možda ga se barem "molitelji" na javnim površinama sjete pa mu naprave dobru reklamu.
Ne lezi vraže, u međuvremenu se prvi "popiknuo" jedan drugi "javni" protagonist, Marin Miletić iz Mosta i prozvao zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da "dopušta koncert američkog pjevača Marilyna Mansona u Areni Zagreb, a istovremeno brani koncert Marka Perkovića Thompsona". Standardnim manevrom da ističe što hoće, a prešućuje istinu, domaći amaterski higijeničar duha navodi da "Tomašević dopušta sotonistu i zlostavljaču žena u Zagreb, a brani hrvatskom veteranu Thompsonu pjevati (…) Smeta mu veličanje Boga, tradicionalne obitelji i Domovine. Pritom u Zagrebu dopušta nastupati ozloglašenom sotonistu, nasilniku nad ženama – Mansonu".
Sitna razlika od ovoga što Miletić trabunja je u tome što gradska vlast pretpostavljam nema ništa protiv domovine i obitelji, a koliko znam ni protiv Boga, ali ne želi u Zagrebu fašistički pozdrav ZDS. Podsjetimo, citiram, "Ustavni sud je u nekoliko odluka izrazio jasno stajalište da je 'Za dom spremni' ustaški pozdrav Nezavisne Države Hrvatske i da nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske". Osim toga, Marilyn Manson nikada nije sudski osuđen, dok su Thompsonu zabranjeni koncerti u EU, pa Marilyn Manson, primjerice, može nastupati u Belgiji i Švicarskoj, a Thompson ne.
To dakako ne znači da Marilyn Manson nije bio provokativan izvođač svakakvih umjetničkih radova, dapače, ali brkati neuobičajene vizije sa sotonizmom je ipak lanjski snijeg i bajka. No, nije bila bajka njegov prvi dolazak u Hrvatsku, u pulsku Arenu 22. kolovoza 2025. Taj koncert, kao i mnogi drugi, prošao bi sasvim uobičajeno da ste pitali publiku na koncertu, pa i mene, koji se nipošto ne ubrajam u poklonike, premda cijenim profesionalnu razinu koju je svojim maštarijama i scenskim pogonom Manson podigao na višu razinu krajem devedesetih i postao jedna od perjanica novog, komercijalnog industrial rocka, prilagođenog novoj generaciji publike sklonoj šokantnim teatralijama.
Naime, ono što se nestručnoj javnosti često čini upitnim, profesionalnim kritičarima ili publici koja redovito odlazi na koncerte, sasvim je uobičajeno. Općenito, to odokativno procjenjivanje nečije glazbe – jer najčešće je riječ upravo u rock-glazbenicima, valjda su najvidljiviji – cenzorskim škarama uobičajen je postupak čim se pojavi neko ime koje nervira veću količinu ljudi. Kao što su Laibach, Death in June ili Rammstein doživljavali osudu konzervativne, neupućene ili izmanipulirane javnosti, a često i namjernim podmetanjima protivnika, tako je svoju "porciju batina" dobio i Marilyn Manson, a zasigurno je to mogao i i pretpostaviti. Pulski je koncert izazvao ozbiljnu pozornost i prilično veliku kontroverzu, te protivljenje tadašnjih "zabranitelja" prije održavanja, ponajprije vjerskih i konzervativnih skupina. Već i tada su se neki molili za nas koji smo bili na koncertu makar i po profesionalnoj dužnosti.
Neke udruge slale su i pismene zahtjeve lokalnim vlastima i policiji da zabranе koncert ili čak zabrane Mansonu ulazak u Hrvatsku. Iako je uoči koncerta bilo govora o zabrani i tužbama, na kraju koncert nije otkazan a, koliko se sjećam, nije mi ostao u pamćenju kao neko posebno ili pamtljivo ukazanje. Da ga nisu tako izreklamirali protivnici, pretpostavljam da bi umjetnički dojam prošao nezapaženo. Iako nije došlo do velikih javnih prosvjeda na dan koncerta, nekoliko stotina vjernika u crkvi sv. Franje u Puli okupilo se istodobno na molitvi "za sve one koji su na koncertu", što je bio miran, simboličan izraz neslaganja s Mansonom i njegovom glazbom. Hvala im što su molili za nas, sasvim je to legalno, ali nepotrebno, valjda je to danas mnogima jasno.
Marilyn Manson je izuzetno ružan čovjek (+2 boda), njeguje, zasljuženo ili ne, imidž sotonista (+5 bodova), publika neće nositi hrvatske zastave (+2 boda), nije Srbin (- 1 bod), nije Hrvat (+1 bod), ne promovira obiteljske vrijednosti (+ 2 boda)... Lako prelazi 10 bodova nužnih za Možemovski blagoslov koncerta.