Kolumna

Hoće li čuvene igračke Woody i Buzz uspjeti nadvladati prijetnju tehnologije?

Foto: IMBD
Hoće li čuvene igračke Woody i Buzz uspjeti nadvladati prijetnju tehnologije?
10.07.2026.
u 09:23
Večernjakova filmska kritičarka Jelena Ružić piše o "Priči o igračkama 5", koja upravo igra u hrvatskim kinima
Pogledaj originalni članak

Prošlo je više od trideset godina od prvog nastavka jednog od omiljenih i najpoznatijih Disneyevih animiranih filmova pa je i posljednji, peti nastavak franšize "Priča o igračkama" bez sumnje hit koji će živjeti dugo nakon gledanja. Već sada živi svuda oko nas pa Woodyja, Jessie i Buzza još samo na pašteti nismo vidjeli.

A sve i da završe na ambalažama posve besmislenih i za film nebitnih predmeta, nastala bi pomama. Jer, u ovom nastavku, možda kao ni u jednom drugom filmu i ni u jednoj drugoj franšizi dosad, ne vlada toliko rivalstvo između "velikih" i "malih" i toga "čiji je ovo film više". Internet je preplavljen snimkama odraslih ljudi koji su kao djeca bili maskirani u nekoga iz "Priče o igračkama" ili koji su – baš kao i Andy, glavni junak prijašnjih nastavaka – bili nerazdvojni sa svojim igračkama, a koji sada iste te igračke poklanjaju vlastitoj djeci s kojom odlaze u kino.

I dok se cijela epopeja s igračkama koja traje već tri desetljeća može pohvaliti s gotovo dvjesto filmskih nagrada, među kojima su i Zlatni globusi, i BAFTA-e, i Grammyji i čak tri Oscara, svakako je najveći uspjeh odjek među publikom i način na koji se ljubav prema ovim neobičnim avanturistima uspješno prenosi s generacije na generaciju. U posljednjem nastavku čuvenim igračkama prijetnja postaje tehnologija, odnosno Lilypad tablet za igru i učenje, zbog koje djeci "obične" igračke više nisu zanimljive. Šerifica igračaka Jessie sa svojom je ekipom sada kod djevojčice Bonnie i svim silama se trude isprovocirati situaciju u kojoj će se Bonnie sprijateljiti s nekim među djecom. No Bonnie je stidljiva, tiha, plaha i introvertna, ne osjeća se sigurno ni uključeno u društvo upravo zato što ona jedina nema popularni tablet putem kojeg se druge djevojčice virtualno igraju.

Kada joj roditelji, i to baš zato što silno žele da Bonnie nađe prijatelje, poklone tablet, nastaje cijela pomutnja u svijetu igračaka. Kao u priči o Davidu i Golijatu, sada se ovdje nadmeću velika i moćna tehnologija i male, staromodne i "passé" igračke koje ne prihvaćaju da je njihovo vrijeme prošlo i koje svim silama nastoje pokazati kako su baš one nužne za zdravo i sretno djetinjstvo. Njihova avantura, u kojoj se izgube i u kojoj se udruže s drugim igračkama, a u kojoj na kraju nađu zajednički jezik i s tehnologijom na razini je onoga što smo se od "Priče o igračkama" naviknuli dobivati.

I dok će postojati polemike oko toga koji je nastavak najbolji, činjenica je da svaki dio "Priče o igračkama" donosi trenutke i scene koji će se urezati duboko u pamćenje, što zbog ljepote jednostavnosti kojom bude emocije i ono nešto lijepo što daje sedma umjetnost, što zbog univerzalnosti poruka koje su razumljive apsolutno svima. Bez obzira na to gledala se "Priča o igračkama 5" u sinkroniziranoj ili originalnoj verziji, obje su sjajne i obje su bez sumnje top odabir za kino.

Priča o igračkama 5 (Cinestar)

Animirani, SAD, 102 min Režija: McKenna Harris, Andrew Stanto Glasovi: Tom Hanks, Tim Allen, Joan Cusack

Bilo jednom u kinu (Nezavisna kina)

Drama, SAD, 93 min Režija: David Gleeson Glumci: Colin Morgan, Calam Lynch, Clara Crichto

Hrvatskoj je publici premijerno prikazan na Festivalu mediteranskog filma u Splitu, a irski film "Bilo jednom u kinu" od ovoga tjedna može se pogledati i u nezavisnim kinima diljem zemlje. Svakoga tko se odluči na tu avanturu dočekat će topla i nostalgična priča u kojoj je glavni lik upravo – kino. Radnja filma odvija se u jednoj večeri tijekom koje vlasnik kina Earl Clancy nastoji riješiti milijun problema, među kojima su i pljačka, štakor koji je pobjegao u dvoranu, odnos s kćeri, odnos s bratom, odnos s djelatnicima kina… Sve dok nastoji neometano pustiti i dovršiti projekciju filma kako gledatelji ne bi ostali razočarani i nezadovoljni. Nema u ovoj odi kinu rezanja vrpci i cenzuriranja poljubaca, nema Ennija Morriconea sa svojim nebeskim melodijama, ali ima neodoljivog podsjećanja na osjećaj kojim je "Kino Paradiso" zadužilo cijeli svijet. Kroz bezbroj humorističnih crtica, šašavih zapetljanosti, ali i ozbiljnih i kompliciranih obiteljskih odnosa, "Bilo jednom u kinu" brzo i spretno uspijeva uvući u svu čaroliju koju donosi kino, a koju bi ovdje bez problema osjetili i oni koji nemaju nikakvu emocionalnu povezanost s tim objektom u kojem se čarolija događa. Film će vas raznježiti jer je zaista divan hommage kinu, daleko od uobičajenih blockbustera kakve imamo priliku gledati.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.