Iako najdugovječniji filmski serijal pripada Jamesu Bondu – s 23 filma u 52 godine – najdulje pojavljivanje na filmu bilježi – Drakula. Približavamo se već stogodišnjici njegova kontinuiranog uprizorenja na filmskim i TV ekranima; naime, prvi put pojavio se 1922. kao Nosferatu u istoimenom filmu njemačkog redatelja Murnaua, nijemog klasika koji je kao jedan od rodonačelnika ekspresionističkog pokreta bitno odredio dizajn horora i gotičkih priča sve do danas.
Pretpovijest legende
No, unatoč gotovo stogodišnjici ekraniziranja Drakule kroz nekoliko raznih serijala ili pojedinačnih slučajeva, još ima prostora za uprizorenje nekih manje poznatih ili dosad neeksploatiranih segmenata priče o Drakulinu životu, a tu rupu od ovoga će tjedna i u našim kinima popunjavati novi hollywoodski uradak "Drakula: Neispričana priča". Debitantski film Irca Garyja Shorea bavi se poviješću lika prije no što je postao Drakula. Bram Stoker zasnovao je, smatra se, svoj književni lik prema okrutnom rumunjskom vladaru Vladu Tepešu i Shoreov film bavi se tom fazom njegova života, kada je Tepeš morao prodati dušu mračnim silama da bi obranio svoju obitelj i narod od turskih napada.
Kao prilično uspješnom ilustratoru, Shoreu se ne može poreći osjećaj za vizualno i dizajn, ali osim što se bavi manje eksploatiranom fazom života junaka, film nećemo pamtiti kao osobito važnu kariku u tom mozaičnom svijetu Drakulinih ekranizacija. "Drakula: Neispričana priča" industrijski je proizvod za generacije "Sumrak sage", lišen šarma, elegancije i zavodljivosti koju su imali eksploatacijski hollywoodski horor s Belom Lugosijem iz 1931., odnosno britanski Hammerov serijal s Christopherom Leejem pokrenut 1958., a osobito je daleko od suptilnosti i metafizičkih dubina Coppolina remek-djela s Garyjem Oldmanom iz 1992. godine.
Snaga erotike
Koliko god na aktualnom kinorepertoaru Shoreov film može steći i određene simpatije, kao jedan od boljih fantasy-filmova u posljednje vrijeme (doduše, jako školski režiran, gotovo kao TV sapunica), toliko upravo takav pristup može i zasmetati Drakulinim čistuncima. Naime, film nema ni trunke strasti i eroticizma koji su uvijek bili u većoj ili manjoj mjeri prisutni kao metaforička misao ili moguća aluzija, osobito u odnosu Drakule prema njegovim ženskim žrtvama: uostalom, još je u Murnaovu klasiku nasrtaj monstruma na ženu agenta za nekretnine režiran i kao mogući seksualni čin. Bez takvih finesa, koje održavaju priču o Drakuli tako dugo na ekranima, "Neispričana priča" ostaje tek solidan, ali prolazan repertoarski faktor.
Holivudske gluposti. Vlad Drakul je bio plemic i borac za oslobodjenje Vlaske. Bolje bi bilo da su vampirom nazvali Papu.