Nestašni dečko francuske književnosti Frédéric Beigbeder do posljednjeg je mjesta napunio veliku dvoranu Kina Europa (500 mjesta) na euforičnom završetku Šestog festivala svjetske književnosti.
U Zagreb je došao govoriti o svojem desetom romanu “Život bez kraja” jer je Hrvatska prva zemlja u kojoj je ta knjiga prevedena (prevoditeljica Ita Kovač, izdavač Oceanmore). Riječ je o romanu čiji je glavni lik opsjednut temom besmrtnosti pa je raspoloženog Beigbedera (koji je prije tri mjeseca dobio treće dijete) njegov festivalski nekonvencionalni razotkrivač Ivica Ivanišević zapitao zašto umiremo.
“Imam dvije tužne vijesti za vas. Prva je da ćete svi u ovoj dvorani umrijeti. A druga je da je Francuska pobijedila u nogometu”, našalio se francuski pisac rekavši da je napisao roman da bi se ljudi spasili od smrti.
“Moja je omiljena knjiga ‘Frankenstein’. Ljudi su svojedobno otkrili da se ljude može uskrisiti elektrošokovima. Sada znanost radi na preobrazbi ljudske vrste. Priprema se mješavina mutanata i robota. Tehnologija ulazi u biologiju. Ljudi će živjeti dulje, ali neće biti ljudska bića”, rekao je Beigbeder priznavši da je i dalje “partijaner”, ali da želi živjeti 300 godina bez obzira na liječničke savjete o zdravom životu.
“Želim feštati, ali ne jesti brokulu i piti mineralnu vodu. Cilj je mojeg lika iz romana “Život bez kraja” da nastavi sa zabavom, ali da prestane starjeti”, rekao je Beigbeder poručivši ljudima da češće vode ljubav bez kondoma.
“Moji likovi vrlo su često glupi, arogantni i narcisi poput mene. Mi danas sebi možemo ubrizgavati krv mladih ljudi i produljivati si život te postati tvrdi disk. Ali, je li to pesimistično ili optimistično? Po meni to je tjeskobno. Čovjek se danas treba bojati vječnog života kakav nam znanost priprema”, zaključio je Beigbeder. U romanu je napisao da ga Crkva podsjeća na spa, što je obranio tvrdnjom da ga tišina u crkvi, miris tamjana i molitve podsjećaju na meditaciju i zen.
“Crkva je spa za dušu i dobro je da postoji”, rekao je Beigbeder koji je dijete ‘68. godine čiji su se roditelji željeli osloboditi institucija i nisu željeli odrasti.
“I ja sam ostao vječni adolescent. Smrt je neprihvatljiva nama koji smo vječno mladi”, rekao je Beigbeder koji baš i ne vidi alternativu kapitalizmu.
“Možda bi ovih 500 francuskih obitelji koje imaju trideset posto vlasništva mogle imati manje. Neka imaju 1500 kuća, ali ne moraju imati trećinu zemlje. To je malo previše. Dakle u svijetu treba biti manje nepravde, iako ne treba prestati tražiti utopiju. Treba sanjati”, poručio je Beigbeder ustvrdivši da je Isus bio komunist.
Rekao je i da ne bi mogao biti ministar ni savjetnik ministra zbog svoje prošlosti u kojoj ima i uhićenja i raznoraznih fotografija. Potvrdio je i da obožava period Drugog svjetskog rata te da je napisao i knjigu o tom ratu koja nije prevedena na hrvatski te ocijenio da postoji velika sličnost tridesetih godina 20. stoljeća i današnjice.
“Kada bih vam rekao da ne razmišljam o tome da ostavim trag u literaturi i budem besmrtan, bio bih lažljiv. Svaka je knjiga oklada o vječnom životu. Nema bitne razlike između pisanja i čitanja. Velika je snaga literature to što čitate knjige mrtvih pisaca. Čitamo nekog mrtvog koji nam govori. To je čudo”, kaže Beigbeder koji tvrdi da, kada piše, piše knjigu koju bi i sam želio čitati te da voli kada čitatelji burno reagiraju na njegove knjige, pa čak i kada ih bacaju kroz prozor.
Beigbeder je i protivnik digitalne knjige, o hrvatskoj književnosti rekao je da poznaje Aleksandru Orlić te da je pokrenuo dva književna časopisa i osnovao jednu književnu nagradu.
“U pisanju sam imao dvije faze. Bila je tu ona romantična, kada sam pisao za šankom, u diskoteci, u taksiju i u raznim stanjima, čak i pod utjecajima supstancija. Tada su me inspirirali pisci pijanci. A došla je i druga faza kada stvaram u uredu ili kući gledajući more i oblake”, kazao je Beigbeder kojem za mjesec dana izlazi knjiga eseja nazvana “Frivolnost je ozbiljna stvar”.
“Nitko se od nas neće spasiti od smrti. Ali nikome se i ne žuri na drugu stranu. Barem ne meni”, zaključio je Beigbeder zanimljiv susret sa zagrebačkom publikom.
Čovjek kaže da obožava period Drugog svjetskog rata.Svašta.