Prvi hrvatski dječji film nakon 20 godina marketinški je slogan koji zvuči bombastično, stvara dozu mistike i strahopoštovanja to mora da je žanr toliko težak i nezahvalan da se samo hrabri upuštaju s njim u koštac. Možda i jest tako, ali zašto lagati. Vladimir Tadej je 1998. snimio dječji film "Kanjon opasnih igara" koji je prikazan na festivalu u Puli. Činjenica. Tumačenja da to nije film nego serija mogu se progutati samo ako "Tri muškarca Melite Žganjer", "Duga mračna noć", "Konjanik"... nisu filmovi. Halo?
No, pogledajmo je li dječji film žanr koji s razlogom izaziva strahopoštovanje. U eri "Harry Pottera" svakako jest jer jasno pokazuje što klinci vole provjerenu priču, majstorsko filmsko oblikovanje i specijalne efekte (mucho dolores) u svakom kadru. Ovo posljednje, shvatljivo, ne može se dostići. Priča jest provjerena; svojedobno je povjerenstvo za lektiru odredilo četvrtašima čitanje istoimenog romana Ante Gardaša o duhu koji je ustvari lovokradica. Ostaje dakle problem filmskog oblikovanja.
Ne znam, zovite me pomodnim čovjekom, ali glavnu, ne jedinu, zamjerku upućujem staromodnom (čitaj montažno sporom) filmotvorstvu koje razvlači cjelinu bez vidljiva razloga. Ištvančić je znao naglašavati prirodu i duža ravnomjerna kretanja junaka u svojim nagrađivanim dokumentarcima, ali isto ponavljati u dječjem filmu čiji gledatelji nemaju previše strpljenja, nije sretno rješenje. To se iskrivljenom logikom može uzeti i kao plus jer je Ištvančić ostao vjeran sebi, no ustvari to je najveći minus filmu uz još neka manje važna pitanja i jako važne činjenice. Pitanja: hoće li se djeca plašiti ili dosađivati? Traje li "Duh u močvari" duže od najdužeg Harryja Pottera? Je li birtija primjereno okupljalište za djecu? Kamo ide ovaj svijet?
Činjenice: priča je plemenita, lokacije su fascinantne, fotografija je krasna, od troje glavne djece glumaca dvoje je vrlo dobro, što je odličan prosjek za hrvatski film, glazba je svjetski orkestrirana, detalji života u malom mjestu na "kraju svijeta" precizno su preneseni i film sigurno neće napadati crkva. Na kraju, ako imate djecu, nećete tako skoro moći s njima u kino na hrvatski dječji film. Iako pauza nije tako duga kako se netočno ističe u reklami, ne preostaje drugo nego svi u kino po odgovore! (Ju. H.)