Do danas ne znam jesam li Hrvat, Crnogorac ili Bosanac

Jučerašnji susret s novinarima otvorio je ravnatelj Lisinskog Dražen Siriščević. On je u nekoliko brojki sažeo predstojeću sezonu najatraktivnijeg zagrebačkog koncertnog ciklusa Lisinski subotom, koji će večeras otvoriti Varaždinski komorni orkestar i hrvatski hornist svjetske slave Radovan Vlatković.

Program Lisinskog pohvalila je i zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, a onda je sve to ipak palo u drugi plan, kad je progovorio John Malkovich.

Slavni glumac najprije je izrazio zadovoljstvo što je u Zagrebu, gdje još nikada do sada nije nastupao. Prisjetio se svojih nastupa u Dubrovniku na festivalu violinista Juliana Rachlina, a onda govorio o tome kako je prije tri godine s pijanisticom Ksenijom Kogan zamislio izvedbu Koncerta za klavir i gudače Alfreda Schnittkea u kombinaciji s tekstom Ernesta Sábata, koji je sam Malkovich prilagodio interpretaciji uz glazbu. Tako nastalo “novo djelo”, za koje neki ljudi misle da je upravo tako i napisano, praizvedeno je prije tri godine u Seulu, a od tada su ga izvodili u Londonu, Berlinu, Helsinkiju, Buenos Airesu i mnogim drugim mjestima. U posljednje vrijeme Malkovich nastupa s ruskom pijanisticom Anastazijom Terenkovom, koja svira i večeras u Lisinskom. Zanimalo nas je zašto ga je Schnittkeovo djelo asociralo upravo na roman “O junacima i grobovima” velikog argentinskog pisca Ernesta Sábata, iz kojeg je izabrao poglavlja “Izvještaj o slijepima”.

Samouki svirač trube

– Dugo poznajem izvrsno napisanu knjigu Ernesta Sábata koji je, inače, po obrazovanju bio astrofizičar, a također i osoba koju je argentinska država zadužila da sastavi izvještaj o ljudima nestalim u jednom strašnom povijesnom razdoblju Argentine. To je velika knjiga, a ono što me je osobito u njoj zanimalo i što me je potaknulo da je spojim sa Schnittkeovom glazbom jest to što poglavlje “Izvještaj o slijepima” ima tu istu crtu paranoje. Temeljna premisa da slijepci vladaju svijetom je ispravna, samo što to nisu nužno oni slijepci o kojima piše Sábato. Taj dio romana izvrsno funkcionira kao metafora za mnoge stvari u mnogim zemljama i kulturama, a osobito za popularnu kulturu današnjeg svijeta. Ksenija Kogan i ja radili smo skoro godinu i pol dana na finom ugađanju te glazbe, u kojoj ima mnogo paranoičnih elemenata, i teksta koji joj savršeno pristaje – kazao je Malkovich.

Odgovarajući na daljnja pitanja, otkrio nam je da nema formalno glazbeno obrazovanje, ali da je svirao svojedobno tubu i gitaru, a da sluša sve vrste glazbe. Osobito duhovit i obojen njemu svojstvenom finom (auto)ironijom bio je Malkovichev odgovor na pitanje o hrvatskom podrijetlu.

– Jučer sam posjetio selo u kojem je navodno rođen moj djed. Znate, svašta su mi govorili o mom podrijetlu, a moj je otac za svog oca također govorio i da je bio najveći lažac na svijetu. Kada je prvi put u nekim novinama napisano da sam hrvatskog podrijetla, majka mi je rekla da potječemo iz Crne Gore, za što do tada također nisam čuo, a kada sam bio u Bosni, govorili su mi: “Ma daj šuti, pa ti si Bosanac”. Kako god bilo, odrastao sam kao Amerikanac, a srpsko-hrvatski jezik nikada nisam naučio jer djed i baka su ga čuvali kao svoju tajnu, došaptavajući se na njemu u kutu da ih nitko ne razumije – rekao je Malkovich.

Znakovito dizanje obrva

Na kraju mu se iz novinarske publike javio još jedan “rođak” predstavivši se kao njegov prezimenjak ličko-crnogorskog podrijetla iz Izraela. Glumac je na to odgovorio smiješkom i jedva primjetnim, ali znakovitim podizanjem obrva, kako ih zna podići samo John Malkovich. Pitali su ga i o omiljenim mjestima u Hrvatskoj koje bi preporučio svojim prijateljima.

– Slabo poznajem unutrašnjost vaše zemlje jer najčešće boravim na obali i tamo mi je uvijek jako lijepo. Ali uvijek zadržim za sebe imena mjesta koja najviše volim da bih u njima imao mir i kad sljedeći put dođem.