Prizor je bio kao iz filma. Djeca iz osnovne škole Josephine Baker u Dijonu, na istoku Francuske, ovog su tjedna pokraj svog igrališta ugledala nesvakidašnju pojavu. Iz kružne jame u zemlji virio je ljudski kostur, savršeno očuvan, koji je sjedio uspravno i kao da ih promatra.
Ovo senzacionalno arheološko otkriće nije samo lokalna zanimljivost, već posljednji u nizu misterioznih nalaza koji muče arheologe i povjesničare, otvarajući prozor u svijet drevnih Gala.
Pronađeni kostur samo je jedan od mnogih. Slično kao i četiri druga tijela iskopana u blizini ranije ovog mjeseca, i ovaj je čovjek pokopan u sjedećem položaju na dnu jame široke otprilike jedan metar. Ruke mu počivaju u krilu, leđa su naslonjena na istočni zid jame, a pogled je nepomično usmjeren prema zapadu, piše The Guardian.
Prošle je godine na istom gradilištu, dvadesetak metara dalje, pronađeno još trinaest galskih kostura u identičnom položaju. Svi ukopi datiraju iz razdoblja između 300. i 200. godine prije Krista, iz vremena kada su ovim područjem vladali Kelti, narod čiji su običaji i vjerovanja i dalje velika nepoznanica.
Dijon se ovim otkrićima potvrdio kao jedinstveno arheološko žarište. Uključujući ranije nalaze, na malom području u centru grada pronađeno je dvadesetak grobnica sa sjedećim Galima. To čini više od četvrtine od ukupno 75 takvih grobnica identificiranih diljem svijeta, s ostalim nalazištima u Švicarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. "S obzirom na broj i kvalitetu ovih otkrića, možemo reći da je u Dijonu postojalo značajno galsko naselje", izjavio je za AFP Regis Labeaune s francuskog arheološkog instituta INRAP. O njihovoj kulturi znamo malo, uglavnom iz pristranih zapisa rimskih osvajača poput Julija Cezara.
Ipak, svako novo otkriće postavlja više pitanja nego što nudi odgovora. Je li ovaj bizaran način pokapanja bio kazna za prijestupnike ili nagrada za moćne pojedince? Je li pogled usmjeren prema zapadu, prema zalasku sunca, simbolizirao put u zagrobni život? Najjezivija dilema koja muči znanstvenike jest jesu li ti ljudi bili pokopani živi. "Ovaj sjedeći položaj je atipičan. Navikli smo na pokope u ležećem položaju", objašnjava arheo-antropologinja INRAP-a Annamaria Latron. Atipičan položaj tijela, stisnutog u usku jamu, pojačava sumnju da je osoba možda bila svjesna tijekom ukopa.
Analiza kostura otkrila je dodatne uznemirujuće detalje. Svi pronađeni kosturi, osim jednog djeteta otkrivenog 1992., pripadali su odraslim muškarcima visine između 1,62 i 1,82 metra. Zubi su im izvanredno očuvani, vjerojatno zato što, kako kaže Latron, "nisu poznavali šećer", no kosti im pokazuju jasne znakove osteoartritisa, što upućuje na težak fizički rad. Pet tijela pokazuje znakove nasilne smrti, uključujući i jedno s fatalnom ranom na lubanji, vjerojatno od mača. To jača teorije o ritualnim žrtvovanjima ili pogubljenjima. Misterij produbljuje i to što uz tijela nisu pronađeni osobni predmeti, osim jedne kamene narukvice koja je pomogla u datiranju.
Zašto su Gali pokapali svoje mrtve na ovaj neobičan način? "Nemamo preferiranu hipotezu", iskreno priznaje Annamaria Latron. Glavni problem je što nedostaje površinski sloj zemlje iznad grobnica, koji je uništen i koji je mogao sadržavati ključne tragove o ritualima. U blizini su tijekom devedesetih godina pronađene i kosti 28 pasa, pet ovaca i dvije svinje, što upućuje na žrtvene obrede, ali veza s ljudskim ukopima ostaje nejasna. Zagonetka sjedećih Gala iz Dijona tako i dalje čeka rješenje. Kako je Latron zaključila s gorkim osmijehom: "Biti arheolog može biti vrlo frustrirajuća profesija."