Današnji strip svodi se na seks i nasilje

I puno prije nego što je početkom devedesetih otišao u Sjedinjene Države, Milan Trenc bio je poznato ime hrvatske umjetničke scene. Autor intrigantnih ilustracija u Startu, tvorac zapaženih stripova poput “Milana Blentona” ili “Koščaka”, objavljivanog u Večernjem listu sredinom 80-ih, uspješno se bavio i animacijom i filmskom režijom. Odlaskom u SAD 1991. godine njegov se portfolio s vremenom proširio i ilustratorskim radom u medijima poput New York Timesa, Washington Posta, Business Weeka i Fortunea.

U Americi je napisao knjigu za djecu “Noć u muzeju” i nekoliko scenarija, snimio film “Zen priče”, a počeo se baviti i filmskom produkcijom. Nakon povratka u domovinu prije otprilike godinu dana, posvetio se i radu na teorijskoj knjizi za studente Likovne akademije kojima predaje režiju i animaciju.

Povod razgovoru s Milanom Trencom izložba je njegovih stripova, ilustracija, filmskih projekata koja se pod medijskim pokroviteljstvom Večernjeg lista otvara u četvrtak, 8. rujna, u Klovićevim dvorima. 

– Nismo željeli samo povješati radove, nego ih i interpretirati s pomoću novog medija, tretirati galerijski prostor kao medijski – kaže Trenc o konceptualnoj i tehničkoj razradi izložbe u suradnji s Darkom Glavanom. – Znam da se mnogima odlazak u galeriju čini kao velika gnjavaža, no vjerujem da će posjetitelji nakon moje izložbe moći sjesti na kavu i reći: “E, ovo je bilo zgodno!”. Među eksponatima bit će puno originala, pa će i oni posjetitelji koji vole minuciozno proučavati originale doći na svoje. Ključno je u svemu tome da sam izložbu pripremio za posjetitelje, a ne za sebe, i vjerujem da će im biti zanimljivo – kaže Trenc.
Interaktivni pogled na izložbu bit će moguć i preko interneta, na web stranicama Večernjaka.
Iskušavanje u SAD-u

• Je li bilo teško prilagoditi se američkom načinu rada?
– Osnovna motivacija pri odlasku bila je želja da se iskušam na doista velikom tržištu i otkrijem prolazi li moj rad u takvom okruženju. U Hrvatskoj sam dotad objavljivao stripove, a ilustracije isključivo u Startu čiji je glavni urednik bio Marijan Jurleka. Imao sam povlašten položaj, sumnjam da ću ikada ponovno imati takve uvjete. Sloboda je bila iznimna, ilustracije sam mogao donijeti na dan tiskanja, no to je predstavljalo i veliku odgovornost.
U SAD-u mi je trebalo vremena da se prilagodim načinu rada u kojemu je potrebno prethodno donijeti skicu. Kad je o idejama riječ, američki su naručitelji u načelu vrlo korektni – obično im pošaljem nekoliko skica ili čak samo jednu ako imam posebno dobru ideju. Naravno, ima i slučajeva, posebno sa škakljivijim političkim temama, kada je rad noćna mora. Američkim su izdavačima ilustracije iznimno važne i zbog toga jer se s pomoću njih izražava cijela koncepcija lista, a posebno mi se sviđa to što naslove tekstova često zasnivaju na ilustracijama.

• Kako uspijevate biti toliko multidisciplinarni?
– Kad se jednom stvari bavim više vremena, to mi dojadi, pa mi je zanimljivo promijeniti područje. Kad napravim animirani film, umorim se, pa ilustratorski rad, u kojemu su rokovi vrlo kratki, doživljavam gotovo kao vrstu odmora. Uzme li se u obzir to da rad na filmu, i igranom i animiranom, traje i po godinu-dvije, razlika je velika. Mislim da će se i na izložbi vidjeti kako zapravo ne odvajam područja kojima se bavim, jer najvažnije su mi ideje. Neke od tih ideja idealne su za animaciju, neke za ilustraciju, a neke za strip, pa se, ovisno o inspiraciji, mogu posvetiti ovom ili onom mediju. Hoće li nešto postati, na primjer, slikovnica ili film, posve mi je svejedno.

• Sviđa li vam se suvremeni strip?
– Nisam previše impresioniran današnjim stanjem. Stripovi izgledaju jako dobro i ima vrlo talentiranih umjetnika, no na razini priče i ideje stvari se prečesto svode na klišej seksa i nasilja. To je pojelo strip-produkciju, a ta me vrsta stripa osobno ne zanima. Oni računaju na mlađu publiku, tinejdžere, dvadesetogodišnjake, a mene više zanimaju stripovi na tragu literature koji u pozadini imaju i ideju, a ne samo pucanje i akciju.

• Što je uzrok padu kreativnosti?
– Mislim da se promjena počela događati s promjenom u Hollywoodu potkraj sedamdesetih. Zanimljivo je, na primjer, kronološki analizirati popis dobitnika Oscara. U početku svaki čas možete naići na odlične filmove, no od kraja sedamdesetih najednom počnete nailaziti na razočaranja. Kako su studijima zavladali biznismeni kojima je postao važan isključivo novac, ispitivanjem javnog mnijenja počeli su odbacivati sve što se neće zajamčeno svidjeti velikom broju ljudi. To je onda povuklo i strip. Primjerice, nakon dolaska u SAD surađivao sam u Heavy Metal časopisu, no sredinom devedesetih kupio ga je čovjek koji je izmislio “Ninja kornjače” i od tog dana prestali su izlaziti europski autori, a ni ja više nisam surađivao s časopisom. Naslovnicu svakog broja ukrašavala je žena s velikim prsima i velikom strojnicom, stvari su otišle u tom smjeru.

Od savršenstva do noćne more
• Osim Disneyja, kojega često spominjete, što vas privlači u američkoj umjetnosti?
– Kad govorimo o Disneyju, moramo povući crtu između razdoblja kad je bio živ i nakon njegove smrti – ovo što danas proizlazi iz tog studija doista je noćna mora. Walt Disney znao je okupiti silno talentirane ljude, dati im puno slobode i odlične uvjete za rad, a s druge se strane brinuo za to da projekti budu pregledni i komunikativni. Zato možete uzeti bilo koji stari Disneyjev film i shvatit ćete da su oni i danas fenomenalni, i to upravo zato što su toliko izbrušeni, što im je komunikativnost dovedena do savršenstva. Ondašnji filmovi iz njegova studija na neki su način bili i eksperimentalni, u to doba nije bilo toliko straha da se napravi korak naprijed. Kad je riječ o drugim američkim impresijama, časopis Mad fascinirao me humorom i pristupom, genijalni crtač Milton Caniff također mi je bio velik uzor, a od redatelja Wilder, Capra, Wyler, Chaplin i Keaton. Upravo je izbrušenost i čistoća komunikacije ono što me u američkoj umjetnosti najviše impresionira.