Najnoviji uradak redateljice Kelly Reichardt donosi portret kradljivca umjetnina. No nije to samo portret Jamesa Blainea Mooneya (Josh O'Connor) izvana, nego je na neki način i prikaz onoga kako sam lik sebe vidi u svijetu, u životu, u obitelji i u toj konkretnoj situaciji. James je, naime, čovjek koji je odrastao u uglednoj obitelji, ali koji jednostavno osjeća kao da nije dorastao svim prosvijećenim, a često blago i pretencioznim zahtjevima svoje obitelji. Kao da je stalno razočaranje, posebno ocu, koji je ugledni sudac. James i sam ima obitelj, ženu i dva sina, i on je u svojoj obitelji u najmanju ruku mekušac. Zapravo je cijeli njegov lik mekušast.
Kako bi pokazao (komu točno, nije jasno; vjerojatno sebi) da u njemu postoji neki damar zbog kojeg i on može biti vođa, James smišlja ambiciozan plan krađe vrijednih umjetničkih djela iz muzeja. Dogovara se s lokalnim kriminalcima i oni izvršavaju operaciju. James, kao mozak, nije previše razmišljao o tome što kasnije, što će uopće s tim umjetninama. Realno, nije da mu treba novac pa će ih prodati na crnom tržištu. Njegova iracionalna odluka da učini takvo što samo je nepromišljena, impulzivna i zapravo je dovoljna slika kojom Reichardt opisuje dijete (sada odraslog muškarca), koje je odraslo u privilegiranom položaju bez potrebe da ikada bude svjesno posljedica svojih postupaka. U istom trenutku to isto dijete danas je odrastao muškarac s prejakim kompleksom niže vrijednosti i neostvarenosti.
I "Mozak operacije" zapravo je priča o tome. Krađa je samo motiv iz kojeg će se razviti psihološki portret neizgrađene osobe koja kao da je zalutala u odraslost i svijet koji ipak nosi neku odgovornost. Recimo, trenutak kada se divi ukradenim umjetninama koje mu daju privid kako je uspio (u čemu točno, i dalje nije jasno), dok izgleda kao da mu treba asistencija da se obuče i popravi, pomalo je groteskan prizor koji je istovremeno i tužnjikav i nadrealno smiješan.
"Mozgu operacije" dodatan šarm i dodatnu dozu blagog, ali pametnog humora svakako daje kolorit filma. Radnja je smještena u sedamdesete godine i sve je obojeno toplim, prigušenim zemljanim tonovima, pa čak kao i da je na sve to navučen dodatni sloj blage zamućenosti. I u svem tom neobičnom šarmu, posebice jer je glavni antijunak osoba koja nije najsimpatičnija na svijetu, dodatnu ljepotu daje sjajna Alana Haim u ulozi Jamesove supruge Terri. Tko se u nju nije zaljubio u "Pizzi od sladića", evo nove prilike. Haim je rođena da glumi u retro i vintage scenografiji. Iako nije fokus na njoj u ovom filmu, kada se god pojavi u kadru, unese divnu toplinu. "Mozak operacije" tipično je reichardtovski čudnjikava i neugodna, duhovita i cinična priča o promašenom životu u kojem i gledatelji i sam protagonist ostaju kao bespomoćni promatrači njegova rasula.
Drama, J. Koreja, 108 min Režija: Hong Sang-soo Glumci: Kwon Hae-hyo, Park Mi-so
Tridesettreći film koji je Hong Sang-soo snimio nastavlja s uobičajenom estetikom i narativom. "Što ti ta priroda govori?" film je, laički rečeno, ni o čemu. I, ako se pogledao barem jedan prethodni Sang-sooov uradak, onda je jasno da se ništa ne treba ni očekivati. Neće biti zapleta, neće biti šokantnosti. Umjesto toga bit će jedna nasumična situacija koja izgleda kao reality uradak. Takvom dojmu pridonosi i mutna slika i činjenica da je film namjerno snimljen u "lošoj" rezoluciji. Ovog puta u središtu priče imamo Donghwu, tridesetogodišnjeg pjesnika koji se odlazi naći s djevojkom Junhee kako bi je ostavio. Sve se to događa ispred njezine kuće, gdje ih susreće njezin otac i srdačno ih poziva doma. Donghwa ne odbija. Pridružuje se večeri i ono što će uslijediti su razgovori koji će eskalirati kada se Donghwa malo napije. I u svem tom "ničemu" što Sang-soo servira, a što je svaki put izrazito simpatično, događa se jako realistično ogoljenje i razotkrivanje Donghwina karaktera, koje je konkretno trigerirano činjenicom da on – nema (materijalno obilje), dok ljudi kod kojih je na večeri – imaju. "Što ti ta priroda govori?" tako postaje slojevit uradak u čijem je središtu samootkrivanje i iskrenost prema samom sebi.Što ti ta priroda govori? (HRFF)
