Cinderella Man

Dvadesetpet kilograma omršavjeli Russell Crowe odličan je u ulozi čovjeka dobra srca, čvrste šake i jake volje, brižnoga oca i supruga, nosača titule Svjetskog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji 1935.-1937., stvarne osobe Jamesa J. Braddocka (1905-1974.) koji je nadimak Pepeljugan dobio kada se nakon sedam godina sportskih neuspjeha i životarenja tijekom američke ekonomske krize 1930-ih kao tridesetogodišnjak u ring vratio u snažnijem i boljem šakačkom izdanju negoli ikad.

Pod redateljskim vodstvom Rona Howarda istinita priča ponajprije je usredotočena na prikaz teškoća života u bijedi i neimaštini, a jedna od misli vodilja je da ni u takvim okolnostima ne treba gubiti zdrav razum, nadu, dobrotu ni moralni kompas.

No, unatoč hvalevrijednim namjerama i nepodlijeganju imperativima prvoloptaške hollywoodske svidljivosti, "Cinderella Man" nije se uspio odmaknuti daleko od pomalo šminkerskog premetanja sladunjavih klišeja i guđenja po predobro poznatim melodramskim žicama, a sve to u doista predugačkom izdanju od gotovo dva i pol sata.

Uz to, nekako se licemjernim čini i odluka da autori filma koji promovira dobrotu, boksačkog prvaka Maxa Baera zločesto (i neistinito, kažu upućeni) okarakteriziraju kao nemoralnog i okrutnog gada koji je sa slašću ubijao suparnike u ringu.

Osim Croweove glume, u dobre dijelove možemo svrstati prilično zanimljivu 20-minutnu završnu borbu između Braddocka i Baera, te prizorčiće u kojima trener savjetuje boksača za vrijeme borbe koji odišu nekim zgodnim čarom. (J. H.)