U povodu Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade u petak 20. ožujka te Svjetskog dana lutkarstva, koji se obilježava dan poslije, u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu održat će se premijera lutkarske predstave za odrasle "Opsadno stanje – kuga". Čini li vam se da niste do sada čuli za lutkarsko kazalište za odrasle, tome je tako jer ono u nas tek uzima zamah, i to zahvaljujući pretežno ekipi s osječke Umjetničke akademije, jedine u Hrvatskoj koja obrazuje lutkare. Na toj Akademiji predaju i naši sugovornici, dio genijalnog tima koji stoji iza ove predstave, Hrvoje Seršić, koji potpisuje režiju i dramaturgiju, te Ria Trdin, autorica lutki i kostima.
Najprije moramo napomenuti, govori nam Seršić, da je lutkarstvo tijekom stoljeća prošlo različite faze, neko vrijeme bilo je rezervirano samo za najbogatije slojeve društva, a tek negdje početkom 20. stoljeća dolazi do promjene, kada se ono počinje smatrati gotovo pa isključivo dječjim.
– Danas je lutkarsko kazalište za odrasle u svijetu itekako popularna forma i predstave su uistinu spektakularne, a i u Hrvatskoj se o njemu sve više razgovara – kaže Seršić, dok Trdin dodaje da studenti iz Europe sve više dolaze na Erasmus na osječku Akademiju, baš zbog lutkarstva.
– Imamo i jednu studenticu iz Budimpešte, koja je došla upravo zbog lutkarske tehnologije, jer oni nemaju taj studij. S druge strane, kaže nam da su u Budimpešti, za lutkarske predstave za odrasle, poput jednog "Frankensteina", mjesecima unaprijed rasprodane. Naravno, produkcije su veće i skuplje. Kod nas je problem što se u lutkarsko kazalište, pa i dječje, ulaže puno manje novčanih sredstava nego u dramsko. Mi moramo početi obrazovati našu publiku, pokazati im što lutkarstvo može biti, tako da se počne više cijeniti, zatim i privlačiti ulaganje kako bismo i mi mogli raditi velike, spektakularne produkcije za odrasle – govori.
Još jedan problem s kojim se suočavaju, jest što u Osijeku, unatoč studiju na Akademiji, još uvijek nemaju svoju pozornicu na kojoj bi mogli izvoditi predstave. Zato su zahvalni Zorin domu, u kojem rade i neki njihovi bivši studenti, kao i ravnatelju kazališta Milivoju Jurasu što se, kao što kažu "okladio" na njih.
– Ovo nam je prvi put da smo na profesionalnim daskama, postavljamo ozbiljan komad s kraljicom lutaka marionetom, koja je izuzetno kompleksna i traži izuzetnu vještinu. Marioneta je instrument kao i violina. Treba joj se pristupati s velikim poštovanjem, a ona može izvesti takve finese i dočarati nebrojena emocionalna stanja. Mislim da to u kazališni svijet unosi jednu sasvim drukčiju čaroliju – kaže Seršić.
Kad bismo lutkarsko kazalište trebali opisati jednom riječju, ta riječ doista bi bila – čarolija. Promatrati Riju i Hrvoja kako barataju marionetama i shvatiti doista koliko znanja, ljubavi i nevjerojatne vještine ulazi u samu izradu, zatim i u njihovu režiju i animaciju kako bi lutke doslovno oživjele na pozornici, bilo je nevjerojatno iskustvo.
– Ja bih lutkarstvo usporedila s mađioničarstvom. To je iluzija, magija. Ono što u dramskom kazalištu nije moguće, u lutkarskom jest. Ono što se s glumcem na sceni naprosto – zbog sigurnosti ili zbog zakona fizike – ne može napraviti, s lutkom se to može. Također, u lutkarskom kazalištu i scenografija je živa, cijelo vrijeme se pomiče, mijenja, bez prekida i bez crnih zastora, već je animatori, kao i lutke, oživljavaju u trenutku – opisuje Trdin.
– U dramskom kazalištu, kada ste glumac, sve ide kroz vas. Morate moći osjetiti i protumačiti tekst. U lutkarstvu, sve to morate pretočiti u komad drveta, animirati, odnosno dati dušu, animu, toj lutki. Vi morate to drvo učiniti živim. To je izuzetno teško, ali s druge strane, i izuzetno je zanimljivo vidjeti kad se to počne događati, kako se rađa kroz male geste, kako mašta krene raditi i glumci se zapravo počnu igrati na sceni. To je ljepota našeg posla. Povrh toga, sami glumci moraju biti izuzetno tehnički potkovani i vješti, jer oni, osim što animiraju lutke, sami rade sve promjene, manipuliraju scenografijom, pretvaraju jednu scenu u drugu, a i same probe i proces nastajanja predstave traju puno, puno duže - nastavlja Seršić.
Na predstavi "Opsadno stanje - kuga", koju postavljaju u Zorin domu, tako su radili godinu dana, a nastala je prema romanu Alberta Camusa iz 1947. godine.
– Camusova kuga zapravo je personifikacija zla, a sama drama predstavlja borbu malog čovjeka protiv sistema. To je politička drama koja je izuzetno aktualna i danas, kada moćnici vladaju i pokreću ratove. Mi istražujemo kako zapravo mali čovjek funkcionira u takvoj sredini, što sve prolazi, kako pruža otpor u svijetu koji razaraju sile zla. Lutkarstvo je za takvu temu osobito zgodno, i divno je kako se motivi stvaranja, razaranja i kaotičnog stanja svijeta njime mogu prikazati – zaključuje redatelj.
No jedno je o lutkarstvu razgovarati ili o njemu čitati, a sasvim drugo svjedočiti mu uživo. I zato, od srca, pozivamo vas ovog vikenda u Zorin dom da se uvjerite sami.