Piše Dimitrije Popović

Caravaggiov Krist i nevjerni Toma koji dodirom tijela pronalazi istinu uskrsnuća

Foto
Caravaggiov Krist i nevjerni Toma koji dodirom tijela pronalazi istinu uskrsnuća
26.03.2026.
u 10:48
Kontroverzni slikar "divlje i plahovite naravi", koji je, osim kistom, spretno rukovao i mačem, s dirljivom je snagom doživljaja izrazio ovaj novozavjetni motiv. Slikarov smisao za dramatičnost radnje koju prikazuje njegov "redateljski" postupak baroknog senzibiliteta, akcentira na slici trenutak u kojem se događa kulminacija radnje, onaj presudni pokret ruke, čin kada se apostolov kažiprst gotovo do polovine uvlači u Kristovu ranu

Sin Božji je mrtav što se mora vjerovati jer je apsurdno. I sahranjen on ponovo usta, što je sigurno jer je nemoguće.

Ova misao ranokršćanskog teologa Tertulijana iz njegovog djela "De Carne Christi" (O Kristovom tijelu), a koja proizlazi iz konteksta "Credo quia absurdum" (Vjerujem jer je apsurdno) nadilazi racionalno, logičko rasuđivanje da bi se apostrofirala otajstva vjere kao što su utjelovljenje i uskrsnuće. Odjelotvorenje teološke misli o potvrdi uskrsla Kristova tijela, po mom mišljenju, nigdje u umjetnosti nije tako sugestivno izraženo kao na slici "Tomino nevjerovanje" talijanskog baroknog slikara Michelangela Merisija, zvanog Caravaggio. To da je ustajanje iz groba "sigurno" zato što je "nemoguće", ne samo što nadilazi praktičnost racionalne misli nego se paradoksalno upravo kroz tu racionalnost potvrđuje. Krist nije metafizički entitet, duh koji se priviđa ili djeluje neprimjetno. On je riječ koja je postala tijelom. Otjelovljeni Bogočovjek. U evanđelju po Ivanu taj utjelovljeni Logos izreći će ključne riječi nevjernom apostolu: "Pruži prst svoj ovamo... Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik." Na te će riječi Toma odgovoriti: "Gospodin moj i Bog moj". Ova će gesta rezultirati takvim iskustvom trenutačno doživljene i proživljene neposredne stvarnosti da je inicirala unutarnju preobrazbu, potpunu metanoju u duhu i svijesti sumnjičavog apostola.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

REDATELJ 'RADIO DUBRAVE' KREŠIMIR DOLENČIĆ

Dubrava nikad nije bila najopasniji dio Zagreba. Baš obratno. A danas izgleda bolje od centra

Kazališni redatelj koji iza sebe ima 139 predstava i više od tri stotine drugih projekata prije desetak dana imao je premijeru mjuzikla "Radio Dubrava". "Stari i poznati hitovi Prljavaca ionako drže vodu kao da su napisani danas, a nove pjesme su fantastično legle i postat će novi hitovi. Radili smo iz srca i duše, iskreno. Želio sam ispričati tu priču o svojem gradu, o Hrvatskoj, o sebi", kaže Krešimir Dolenčić



Komentari 1

Avatar Čoban..
Čoban..
17:12 26.03.2026.

pape i biskupi bi trebali biti vječno zahvalni Caravaggiu, jer je za vrijeme reformacije i protureformacije osvajao sjeverne protestantske zemlje poput Nizozemske i Njemačke, ono što ni kler nije uspio...Rubens, Rebrandt i ostali sjevernjaci obožavali su ga, jer su njegovi likovi na slikama bili predstavnici najnižeg sloja naroda, ne samo kad je slikao apostole, nego i Gospe za čije prikazivanje na slikama bi koristio poznate Rimske prostitutke kao modele...ne zato što je htio namjerno provocirati, nego jednostavno zato što se volio družiti sa običnim neukim pukom