V.B.Z. /119 kn/ Roman Posljednji čaj (urednica Sandra Ukalović, prijevod Borivoj Radaković) makedonske književnice Vinke Sazdove nikada neće postati hollywoodski hit, niti će nju ikada glumiti prelijepa Julia Roberts. To jest prokletstvo malog jezika, male zemlje i male književnosti, ali i nevjerojatna šteta jer njezin je roman mnogo bolji od svjetski razvikane pustolovine “Jedi, voli, moli”. Usporedba se nameće sama po sebi jer i ovdje glavna junakinja, autorica glavom i bradom, završi u Indiji, u ašramu svog učitelja, kako bi se suočila s vlastitim životom. Ona, naravno, ondje ne pronalazi novu ljubav, niti joj je to cilj. Stoga se i Vinka Sazdova s pravom vrlo ponosi uspjehom koji je do sada postigla (samo u Makedoniji roman je doživio šest izdanja), kao i širenjem u regiji. Nama je, baš kao i Makedoncima, to bliska priča, jer u njoj nema američkog razmetanja umišljenim tragedijama, već jedan sasvim običan mali život. A baš se u takvim životima događa da se kćeri ne uspijevaju oprostiti od očeva koji umiru, da majkama nikada ne stignu reći koliko ih vole, da ne mogu prežaliti prizore iz djetinjstva koji su zauvijek nestali... Sazdova nas stoga, dok niže sličice iz svoje prošlosti, podsjeća na nezavršena poglavlja u našim vlastitim životima. I poanta nije u odlasku u Indiju, ašram, bespuća..., traženje učitelja neće donijeti spas, već svakog od nas čeka trenutak u kojem moramo podvući crtu pod vlastiti život i suočiti se s vlastitom prošlošću.
Zato ovo i jest iskrena knjiga, koja se lako i rado čita, knjiga koja ne nudi univerzalne recepte po kojima bi trebalo živjeti, moliti, voljeti... ili piti čaj i vratiti se kući, u okruženje poznatog i voljenog.