BiH živi u nedovršenom ratu bez pobjednika. Svi smo izgubili, a poraz je dubok, bolan i trajan

Autentični junaci najnovijeg romana Josipa Mlakića "Izgaranje", kroz sekvence poput onih filmskih u Altmanovim "Kratkim rezovima" ili Austerovu "Dimu", donose stvarno-nestvarnu fresku u kojoj se pokazuje da život jest veći od književnosti, no da ga samo književnost može točno i precizno opisati.

Tim riječima Mlakićev hrvatski izdavač Fraktura najavljuje njegovu nedavno predstavljenu knjigu, čiju jedinstvenu temu čine rat, poraće i ljudi u njemu, rame uz rame mrtvi i preživjeli. Je li mir doista onakav kakvom su se nadali i za koji su mislili da se bore? Jesu li u ratu svi oni postali neki drugi i drukčiji ljudi? Može li sve to danas uopće razumjeti itko tko u ratu nije bio i tko usred njegovih posljedica ne živi? Josip Mlakić ispunjava oba kriterija. U razgovoru za Obzor, među ostalim, odgovara na pitanje je li se sve to o čemu piše zaista dogodilo, premda, kada bi baš sve bilo i potpuno izmišljeno, to ne bi umanjilo snažan dojam čitatelja da umjetnička istina o zlom vremenu i našim životima u njemu isijava sa svake stranice "Izgaranja". U svakom slučaju, Mlakić se i ovom knjigom potvrdio kao jedan od najsnažnijih i najautentičnijih glasova suvremene hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, a ne okoliša ni kada komentira politike i ljude koji danas kroje stvarnost, počevši od svoje domovine Bosne i Hercegovine.