Bandić izašao iz teatra zbog Srba i Željke Markić?

Hrvatska 2132. godine ima dva milijuna stanovnika, a još deset puta toliko rasuto je svijetom... Hrvati vjeruju da je svijet ravna ploča, manjine, pa tako i Srbe, drže na sigurnom – iza žice, a Željka Markić je svetica...

Dio je to urnebesne satire koja je tek manji dio predstave “Za umrijeti od smijeha”, zajedničkog projekta Teatra Rugantino i Kazališta Planet Art, koju je po tekstu Christophera Duranga režirao Mario Kovač. Pa ipak taj mali dio predstave, koji je zapravo televizijski show lude voditeljice koja ubije Željku Ogrestu i ugosti svetu Željku Markić, bio je dovoljan da zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odustane od predstave i napusti gledalište.

U predstavi su samo dva lika – On i Ona – oboje s velikim problemima, rekli bismo ludi. Uglavnom su na sceni sami, i osim međuigre u TV showu zapravo imaju jako malo zajedničkih scena, tek onu ispred police s konzervama tunjevine gdje sve i počinje. Uloge tumače Gordana Gadžić i Marko Torjanac koji je i adaptirao originalni tekst, prebacio ludilo autorovih junaka iz Amerike osamdesetih u hrvatsku sadašnjost, da bi putem u budućnost samo naglasio mnoge probleme iz kojih ne znamo (ili ne želimo) izići. Tako to jest satirička fantazija, ali i ozbiljno promišljanje o smislu života svakog od nas, o onima koji nas drže ludima, koji nam ne daju poslove, ali nam (radikalno) propovijedaju kakav bismo život morali živjeti. To je priča i o hrvatskoj homofobiji i neprihvaćanju drukčijih bilo koje vrste.

Redatelj Kovač tekst stavlja u ruke odličnih glumaca i jednostavno ih pušta da budu – ludi. Dobra odluka, jer i Gordana Gadžić i Marko Torjanac daju sve od sebe i igraju “bez ručne”. Pogotovo Marko koji se predstavlja i kao vješt imitator, onaj koji nipošto ne vrijeđa, ali, sudeći po svemu, može očekivati sudsku tužbu. Od svetice, naravno.