Film "Raskid" koji redateljski i scenaristički potpisuje filmaš Michael Angelo Covino, a koji se i sam našao kao jedan od glavnih glumaca svog uratka, duhovita je antiromantična komedija koja svoj humor gradi na cinizmu i pomalo bizarnim situacijama. Priča prati dva para – Paula, kojeg glumi sam Covino i Julie, koju je oživjela Dakota Johnson te Ashley (Adria Arjona) i njezina supruga Careyja (Kyle Marvin), inače najboljeg Paulova prijatelja. Odmah u početku Ashley, željna novih iskustava, obznanjuje Careyju, i to tijekom posve bizarne situacije u kojoj su svjedočili prometnoj nesreći i smrti jedne osobe, da želi razvod. Shrvan, Carey odlazi u privremeno utočište koje pronalazi kod Paula i Julie.
I tu zapravo kreće dramedija koja se upušta u kaotične vode ljubavi, braka i otvorenih veza. Carey, ranjenog ega, slomljenog srca i željan potvrde, uskoro započinje aferu s Julie koja je u otvorenom braku, a lančana reakcija ljubomore, rivalstva, emocionalnih lomova i nadrealnih situacija postaje nezaustavljiva.
"Raskid" je strukturiran u nizu epizoda i vinjeta koje dodatno omogućuju redatelju da se poigra apsurdom i farsom. Recimo, dugačka sekvenca u kojoj Ashley, nakon što se Carey vratio u njihov zajednički stan s prijedlogom da i oni budu u otvorenom braku i da mu ne smeta njezina potreba za novim iskustvima, pokazuje kako se tijekom mjeseci u tom stanu izmjenjuju njezini ljubavnici. Nakon što prekine s njima, Carey ih nastavi pozivati na druženja i malo-pomalo svi oni odjednom skupa kohabitiraju u to malo kvadrata. Upravo takvi trenuci jako vješto spajaju humor, cinizam, pa čak i nelagodu. I cijeli film, iako povremeno gubi ritam, obojen je u isti ton, zbog čega ga je i zanimljivo gledati. "Raskid", koristeći takav diskurs, spremno i duhovito istražuje nesuglasje između onoga što ljudi tvrde da žele u vezama i onoga što uistinu osjećaju. Otvorene veze prikazane su kao krhki eksperimenti koji, bez obzira na to što usvajaju "progresivniji" pogled na ljubav, ne brišu ego, posesivnost i nesigurnost.
U filmu je dobra i cijela glumačka postava. Prije svega, Dakota Johnson kojoj ova godina poslovno cvate i koja se zahvaljujući i "Raskidu", ali i "Spoju iz snova" napokon uspjela odmaknuti od lika Anastasije Steele iz serijala "50 nijansi sive". Svi su likovi dobro razrađeni pa kao neobična i pomalo luckasta četvorka djeluju beskrajno simpatično. Ipak, ima tu i slabosti zbog kojih "Raskid" ostaje na razini prosječnog uratka. Pri kraju se previše oslanja na klasične, očekivane i provjerene obrate, zbog čega se počinje gubiti na uvjerljivosti. Osim toga, tu su i sentimentalne scene koje nisu uvijek ublendane glatko u sav apsurd koji je ovdje ipak glasniji. No, za zabavu, pokoju iznimno smiješnu scenu i prikaz ljubavi kao nereda, a ne ideala – "Raskid" je sasvim okej odabir.
Kratki, V. Britanija, 27 min. Režija: John Smith
Već četvrtinu stoljeća nekomercijalni i nezavisni filmovi uspješno dolaze do domaće publike zahvaljujući Festivalu eksperimentalnog filma. Jedan od takvih koji se ove godine našao na programu jest i "Biti John Smith" koji potpisuje – John Smith, engleski (post)avangardni redatelj. U svom kratkom uratku istražuje jedno od najtežih pitanja: što znači postojati kao "obična" osoba u svijetu koji je opsjednut time da se mora biti poseban, drugačiji, unikatan i sve, samo ne uobičajen i svakodnevan. Smith gradi priču na semantičkoj razini gdje počinje od svog imena koje ni po čemu nije posebno, samoironično ističući kako je već po rođenju predodređen za – biti ništa. Toliko je običan, redateljeva je teza, da gotovo da ni nema identitet. Umjesto klasične priče, "Biti John Smith" razbija narativne obrasce i nudi fragmentirano iskustvo o tome kako anonimnost može biti teret. I, nikad se do kraja ne otkriva tko je John Smith jer on je istovremeno i nitko i svatko. Eksperimentalna forma sigurno neće odgovarati svima. Oni koji traže radnju i rasplet mogli bi biti frustrirani, ali gledatelji spremni doživjeti film kao audiovizualnu meditaciju o identitetu naći će u njemu vrijednost.Biti John Smith (25FPS)
