Hrvatski tenisač Goran Ivanišević rođen je u Splitu, 13. rujna 1971. godine, od majke Gorane i oca Srđana. Ima i stariju sestru Srđanu. Otac Srđan pamti detalj iz Goranovih početaka kad mu je kupio dva reketa, koja su stajala više od njegove cijele profesorske plaće. Goran je otišao je na Firule igrati protiv nekoga rekreativca i vratio se kući – s razbijena oba reketa.
- Nisam znao što se dogodilo, a on mi je, skroz mirno, rekao: “Falija san jedan volej, poludija san od muke radi toga i – razbija rekete!” – pričao je Ivaniševićev otac. Goranov uzor bio je John McEnroe.
Goran se profesionalno počeo baviti tenisom 1988. godine. Iste godine osvojio je svoj prvi naslov u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. godine. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom turniru je u paru s Čehom Kordom stigao do finala. Par tjedana kasnije igrao je polufinale Wimbledona i izgubio od Beckera. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati wimbledonski pobjednik. Iste godine Goran je osvojio Stuttgart i pomogao Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.
Ivanišević je ubrzo postao poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa na ATP turnirima.
Njegov prvi i jedini posao u životu bilo je igranje tenisa. Prvi novac zaradio je na Australian Openu 1989. godine, kada je imao 17 godina. Prošao je kvalifikacije i došao do četvrtfinala zaradivši 60.000 australskih dolara. Ček je unovčio prije polijetanja aviona za Europu.
Pamti i trenutke kada mu je nedostajalo novca. Naime, sa 16 godina igrao je satelitske turnire s vrlo malo ili ništa novca. Preživljavao je s 30 dolara tjedno važući često hoće li taj dan pojesti ručak ili večeru. Nije si mogao priuštiti oba obroka. „Ipak sam bio sretan jer sam mogao igrati tenis i raditi to što volim“, govorio je.
Ivanišević je 1992. godine igrao finale Wimbledona gdje ga je čekao Andre Agassi. Izgubio je 3:2 u setovima. Te godine, nastupajući po prvi puta za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvojio je dvije brončane medalje - U pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem.
1992. godine dobio je i Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Već 1994. zaigrao je svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega bio je Pete Sampras sa 3:0. Godine 1995. osvaja Grand Slam Kup pobijedivši u finalu Todda Martina s 3:0. Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je pobijedio Sampras s 3:2 u setovima.
Tijekom 1996. osvaja pet turnira i ponovo igra finala Grand Slam Kupa, ali ovog puta gubi u finalu od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli. Godine 1998. godine ponovo igra, treće finale Wimbledona, a Sampras je opet bio uspješniji s 3:2. Tijekom 1999., 2000. i 2001., zbog ozljede ramena propustio je brojne turnire, pa mu je opao ranking.
Zato je 2001. godine bio tek 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala gdje ga je čekao Patrick Rafter. U vrlo izjednačenom finalu slavio je Goran i tako postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir.
Nakon dugo čekane pobjede na Wimbledonu povukao se iz tenisa radi operacije ramena i vratio 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu.
U to vrijeme već je bio s Tatjanom Dragović. Upoznali su se 1998. godine kada je Tatjani bilo 18, a Goranu 25. Goran je vidio naslovnicu američkog Cosmopolitana na kojoj je bila Tatjana. Toliko mu se svidjela da je iskoristio sva svoja poznanstva kako bi je upoznao. Goran nije odmah Tanju oborio s nogu, ali doček Nove godine u Dubaiju, bio je poput bajke jer je Tanja na tom putovanju dobila i zaručnički prsten.
Nakon rođenja Amber Marije, prvu krizu su prebrodili jer se uz Goranovo ime vezalo ime Monike Jakišić, nekadašnje Miss dijaspore, te Luciane Morad, brazilske ljepotice. Počelo se pisati i da je Tanja bliska s Borisom Vidićem, a Goran s Vanjom Halilović. Par je sve demantirao 2008. kad se saznalo da je Tatjana Dragović ponovno trudna sa sinom Emanuelom. Idila je prekinuta za Valentinovo, kada je Gorana snimljen ispred stana u kojem se sastajao s Vanjaom Halilović. Goran je nakon iseljenja istupio javno te je napisao otvoreno pismo isprike. Nedugo nakon toga vjenčali su se u San Pedru, a u Americi živjeli pola godine...
Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima koji je za Hrvatsku pobijedio u finalu protiv Slovačke u Bratislavi. Svjetski je rekorder po broju asova. U čak pet sezona, postigao ih je više od tisuću, a najviše 1996. godine - 1477 asova. Profesionalnu karijeru završio je s 22 pojedinačna naslova i devet naslova u paru.
Dio stečenog bogatstva Ivanišević je izgubio i još uvijek gubi zbog nespretnih ulaganja.