Što je promjena i kako se uistinu možemo mijenjati? Saznajte više u tekstu nove kolumnistice Pametne kune, psihologinje Martine Trboglav
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada – stara je narodna poslovica kojoj se volimo vraćati. Često smo vrlo skeptični prema promjeni, pogotovo kad je riječ o drugima. Iako nerado to priznajemo, vjerojatno i za sebe ponekad pomislimo da će nas uvijek pratiti neka naša „boljka“, na koju gotovo pa da smo navikli. Bilo da želimo drugačije komunicirati s drugima, biti spremniji izraziti vlastite ideje, kvalitetnije organizirati svoje vrijeme ili jednostavno ustrajati u novoj navici (vježbanju, zdravoj prehrani i sl.), uhvatimo se kako se (pre)lako vraćamo na „staro“. I naravno, još češće u tome hvatamo druge. Čak i filmovi uz koje smo odrastali (i uz koje danas odrastaju naša djeca) nerijetko potiču misao da je „bad guy“ uvijek „bad guy“ (i obratno), ma koliko se na trenutak činilo drugačije. Drugim riječima, mnogi dijele uvjerenje da se jako teško mijenjamo te da smo predodređeni imati neki svoj karakter i način funkcioniranja.
Istovremeno, uvriježena je misao da su jedina nada za promjenu dramatični životni događaji koji nam život preokrenu naglavačke. Bolest, otkaz, smrt bliske osobe, rastava, bankrot… samo su neki od uobičajenih okidača koji se u stvarnosti, a još više u filmovima (koji nas, podsjećam, odgajaju, a da toga često nismo ni svjesni) spominju kao prekretnice nakon kojih sve krene drugačijim smjerom. Odjednom, kao čarobnim štapićem su odnesene stare navike i vjerovanja te su zamijenjeni potpuno novima.
Ostatak kolumne pročitajte na Pametnoj kuni.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada – stara je narodna poslovica kojoj se volimo vraćati. Često smo vrlo skeptični prema promjeni, pogotovo kad je riječ o drugima. Iako nerado to priznajemo, vjerojatno i za sebe ponekad pomislimo da će nas uvijek pratiti neka naša „boljka“, na koju gotovo pa da smo navikli. Bilo da želimo drugačije komunicirati s drugima, biti spremniji izraziti vlastite ideje, kvalitetnije organizirati svoje vrijeme ili jednostavno ustrajati u novoj navici (vježbanju, zdravoj prehrani i sl.), uhvatimo se kako se (pre)lako vraćamo na „staro“. I naravno, još češće u tome hvatamo druge. Čak i filmovi uz koje smo odrastali (i uz koje danas odrastaju naša djeca) nerijetko potiču misao da je „bad guy“ uvijek „bad guy“ (i obratno), ma koliko se na trenutak činilo drugačije. Drugim riječima, mnogi dijele uvjerenje da se jako teško mijenjamo te da smo predodređeni imati neki svoj karakter i način funkcioniranja.
Istovremeno, uvriježena je misao da su jedina nada za promjenu dramatični životni događaji koji nam život preokrenu naglavačke. Bolest, otkaz, smrt bliske osobe, rastava, bankrot… samo su neki od uobičajenih okidača koji se u stvarnosti, a još više u filmovima (koji nas, podsjećam, odgajaju, a da toga često nismo ni svjesni) spominju kao prekretnice nakon kojih sve krene drugačijim smjerom. Odjednom, kao čarobnim štapićem odnesene su stare navike i vjerovanja te su zamijenjeni potpuno novima.
Ostatak kolumne pročitajte na Pametnoj kuni.