Obećali su pomak i taj je pomak stigao u nizu atraktivnih suradnji. Boogie Moonlight Sessions serija je subotnjih večera u kojima kuhinju i šank Boogie Laba u zagrebačkom Parku Kneževa preuzimaju ugledni restorani iz Hrvatske i susjedstva. Već je gostovala Ines Jurišić iz čakovečke Beške, restorana o kojem smo već pisali kao o mjestu koje tek čekaju priznanja, s Antonelom Kauzlarić, priznatom miksologinjom iz također priznatog restorana Korak s Plešivice. Mi smo u Boogie Labu bili na večeri gdje je kuhinji i šank preuzela ekipa iz novosadskog Jasmin A Maslina, kuhinju Jasmina Vukašinović a šank Marko Aćimović. Pun pogodak uz trenutni zaključak kako je Novi Sad očito mjesto koje ne treba posjetiti samo zbog Dunava i tvrđave, nego i zbog gastronomije. Nedavno je, naime, u Zagrebu gostova odlični pizzaiol Dejan Parun koji ondje drži dva restorana s doista nevjerojatno dobrim pizzama, a sada smo probali i što znaju iz Jasmin A Masline.
Počelo je s jelom koje ne bismo očekivali od restorana koji se nalazi toliko daleko od mora. Carpaccio od jadranskog brancina sa zelenom jabukom, celerom, bosiljkom, limetom, medom i čipsom od đumbira, naravno i maslinovim uljem, bio je nevjerojatno osvježavajuć i ukusan. Doista nevjerojatno jelo koje je pokazalo kako brancin može postati uzbudljiv i zanimljiv ako ga u ruke dobije netko s maštom i idejom. Uz meni koji je imao četiri slijeda nudila su se i četiri koktela, ali smo se za prvi slijed ipak odlučili za konstantno izvrsnu Damjanićevu malvaziju. Bio je to pun pogodak ali gdje nikakav pogrešan izbor, pokazat će se odmah, ne bi bio niti da smo odabrali, recimo, predloženi koktel Collins. Sljedeće jelo bila je interpretacija raviola, gdje je tjestenina bila punjena sirom camembertom i bademom, a servirana u pratnji komorača, šparoge i kadulje. Ručno pravljena tjestenina bila je savršeno skuhana, ne premekana, s dovoljno sira i dodataka koji su svi zajedno činili ozbiljan zalogaj. I tu smo se, po preporuci chefice Jasmine odlučili za koktel Gospodarica na bazi gina i limuna, s limetom, bjelanjkom i sirupom za koktele. Ponovo pogodak gdje nije bilo pobjednika u nadmetanju koktela i jela, par je, dakle, uspio, nadopunio se a koktel bismo rado ponovo probali. Sljedeće jelo bilo je pobjednik večeri.
Juneći obrazi dugo su već uobičajeno jelo hrvatskih restorana pa je i konkurencija izvedenici koju priprema Jasmina Vukašinović imala konkurenciju. Ipak, pamtit ćemo obraze kuhane 12 sati na 85 stupnjeva u pratnji rotkvice, ljutike, konfitiranim krumpirom i još s finim demiglaceom te malo kreme. Mogli ste obraze, kojih smo dobili ozbiljnu porciju, odvajati običnom vilicom, bili su iznimno ukusni, a s dodacima činili zaista intrigantnu cjelinu. Izvrsno jelo. Ponovo smo se odlučili za vino, bio je to Skelinov Merlot kojeg u toj vinariji ne zovu bez razloga perjanicom svoje ponude. Moćno odlično vino ipak nije naudilo okusima obraza, činili su sjajan par gdje ova kombinacija može činiti dobar ručak sam po sebi. Kao četvrti slijed stigao je desert, parfe od lješnjaka i tamne čokolade na sorbetu od jagode i s jagodama bio je zaista lagan i ukusan, s prirodno nadopunjujućim ukusima. Sparili smo ga s koktelom New York Sour gdje su bourbon, limun, crveno vino, sirup za koktele, a koji je klasik kao i Collins, a u izvedbi Marka Aćimovića bio je zaista odličan za zaokružiti večer. Oni ambiciozniji mogli su probati i preostala dva koktela gdje je još bio i Citrus Heaven kao još jedan autorski koktel.
Jasno je bilo odmah što Boogie Lab s Rokom Nikolićem želi s ovakvim autorskim večerama. Sada već etablirani brend poznat je po brunchevima, odličnim pizzama i sendvičima. Ovo je iskorak koji vodi prema motivu da se u Boogie Lab dođe i večerima kao i da se stvori navika da se ondje pojede i nešto iznimno ambiciozno. U Parku kneževa za to imaju prostor, ambijent koji je popunjen i odličnom glazbom s DJ pulta, a sve to u ovoj seriji nude i za krajnje intrigantnu cijenu. Četiri slijeda stoje 65 eura, kokteli su po deset, vina negdje u toj razini, što znači da se radi o oko stotinu eura. Nismo sigurni da ćete bolje proći negdje u Zagrebu za ovu cijenu, doista ne. U Boogie Labu radili su još na nečemu, a to je servis. Imali smo sreću pa se o nama brinuo Goran, konobar s iskustvom u boljim južnim restoranima gdje je očito dobro naučio koliko znači interakcija s gostom. Preporuke do kojih se dolazilo kroz razgovor ponudile su cjelokupno gastronomsko iskustvo zbog kakvog se i ide u restorane, a to je uz dobru hranu i događaj koji pamtite. I kojemu se vraćate. Neku od preostale tri večer ne bi trebalo propustiti.