Branimir Glavaš, ratni heroj i slavonski gubernator, kako su mu "tepali" mediji, moćni političar koji je na vlast doveo sada bivšeg premijera Ivu Sanadera te prijateljevao s bivšim predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom... Sve to i još mnogo više bio je čovjek, kojega su mnogi smatrali drskim i kontroverznim, u trenutku kada su protiv njega, u to vrijeme saborskog zastupnika, u travnju i svibnju 2007. podignute optužnice zbog ratnih zločina u Osijeku tijekom 90-ih.

Problemi počeli u travnju

Slučajevi, kolokvijalno nazvani Selotejp i Garaža, kasnije su spojeni u jednu optužnicu i spektakl rijetko viđen u hrvatskom političko-medijskom prostoru mogao je početi. Bilo je tu svega – od trakavice zvane ukidanje saborskog imuniteta, preko višednevnog Glavaševa štrajka glađu kojim je ugrozio vlastiti život te na koncu isposlovao puštanje iz pritvora, pa sve do spektakularnog bijega na sam dan objave nepravomoćne presude.

Sve je počelo 16. i 19. listopada 2006. kada su privedeni kasniji Glavaševi suoptuženici, a 23. listopada 2006. i sam Glavaš ispitan je pred istražnim sucem u Osijeku. Koji dan kasnije, 26. listopada, određen mu je pritvor zbog slučaja Garaža te je u Remetincu počeo štrajk glađu. Nakon slučaja Garaža, pokrenuta je istraga i u slučaju Selotejp. Istraga je završena 10. travnja 2007., a stvarni problemi za Glavaša počeli su 16. travnja 2007. kada je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo optužnicu protiv Branimira Glavaša zbog ratnog zločina te protiv šestero bivših pripadnika Samostalne uskočke satnije – Ivice Krnjaka, Gordane Getoš-Magdić, Mirka Sivića, Dina Kontića i Zdravka Dragića. U tzv. slučaju Selotejp Krnjak i Getoš-Magdić teretili su se da su sukladno Glavaševoj zapovijedi potkraj 1991. osnovali postrojbu za posebne namjene, koja je bila pod Glavaševim nadzorom.

Smrt u Dravi

Prema optužnici, nakon osnivanja bojne, Glavaš im je naređivao da lišavaju slobode civile srpske i drugih nacionalnosti, da ih zlostavljaju i usmrćuju. Oni su to prihvatili te su sudjelovali u izvršenju zapovijedi. Zapovijedi su prenosili podređenim pripadnicima postrojbe – Siviću, Kontiću, Valentiću i Dragiću, koji su na osnovi toga civile neosnovano uhićivali, zlostavljali i odvodili do Drave gdje su ih ubijali.

Prema optužnici, ubili su Branka Lovrića, Aliju Šabanovića, Jovana Grubića, Milutina Kutlića, Svetislava Vukajlovića, Petra Ladnjaka, Milenka Stanara, Bogdana Počuću i još dvije nepoznate osobe.

Radoslav Ratković je pak samo pukim čudom preživio likvidaciju te je poživio da ispriča kakve su se strahote na Dravi događale – bilo mu je pucano u glavu, nakon čega je vezan selotejpom bačen u Dravu. Optužnica za tzv. slučaj Garaža podignuta je 9. svibnja 2007., a u njoj se Glavaš teretio da kao sekretar Općinskog sekretarijata za narodnu obranu i zapovjednik 1. bojne osječkih branitelja u srpnju 1991. nije spriječio privođenja te zlostavljanje civila u samom sekretarijatu.

Teretio se i da je naredio ubojstvo Đorđa Petkovića, koji je bio zatočen zajedno s Čedomirom Vučkovićem. Dvojica civila ubijena su nakon stravičnih mučenja, a među ostalim, Vučković je natjeran da popije kiselinu iz akumulatora.

Dvije optužnice protiv Glavaša, kratko nakon podizanja, spojene su u jednu, a suđenje je počelo 15. listopada 2007. u velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda. Uz manje prekide, zbog zdravstvenih problema optuženika, završeno je 8. svibnja 2009., kada je proglašena nepravomoćna presuda kojom je Glavaš osuđen na 10 godina zatvora.

>>Glavaš: Ako sam kriv, trebali su me osuditi na 20 godina zatvora!

>>Na dan izricanja presude Glavaš je u BiH sređivao nove dokumente