Na stranu sada i loša igra i sve loše što je pratilo rad Krune Jurčića posljednjih mjeseci. Zaslužio je i pohvale za učinjeno i nitko ne treba od toga okrenuti glavu. Naime, vjerovali ili ne, on je prvi trener u povijesti Dinama koji je osvojio dva naslova prvaka zaredom. Nitko prije njega u tomu nije uspio, ni u bivšoj državi, a ni u našoj hrvatskoj nogometnoj povijesti, ni Ćiro, ni Ivaković, ni Kuže, ni Vlak, ni Zajec, ni Kranjčar.
I stoje neke stvari. Otegotne okolnosti, koje je sam Jurčić nabrajao, dobro je izgurao s rezultatske strane gledajući, ali najveći teret koji je morao nositi on, ali i svaki trener Dinama u posljednje vrijeme, jest Zdravko Mamić.
Očito ima čvrsta pleća kad je mogao podnijeti Mamićeve napade, ideje, pa i energiju, valjda i dovoljno savitljiva da može podnijeti Maminjev "povjetarac".
Već i to što je Kruno izdržao od ožujka prošle godine, dakle, više od godinu dana, biti trener Dinama, velik je uspjeh i malo je onih koji se mogu podičiti tim podatkom.
U jesenskome je dijelu pokazao da zna složiti momčad i igru te uspije li to "prepisati" i ubuduće doživljavat će manje kritika. Koje mora naučiti trpjeti. Kad nauči još tih nekoliko stvari, mogao bi postati dobar trener i za veću razinu od ove današnje, dovoljnu za našu ligu.
Niti je Kruno trener,niti je Dinamo kakav klub.To je \"seoski\" lokalno priviligirani kolektiv,s seljačinama na čelu.Toliko.