Povijest aspartama Ovo umjetno sladilo je 1965. godine otkrio kemičar James M. Schlatter, koji je slučajno tijekom testiranja lijeka protiv čira na želucu otkrio sladak okus tog kemijskog spoja. Nakon toga počela je dugotrajna borba da se dopusti korištenje aspartamaama u ulozi umjetnog sladila, što nije bio jednostavan zadatak. Poznato je da američka agencija za hranu i lijekove (FDA) još je 1975., nakon žalbe od strane znanstvenika Dr Johna W.Oneya, došla do zaključka da korištenje aspartama ne bi trebalo biti dopušteno na tržištu zbog negativnih zdravstvenih posljedica otkrivenih prilikom testiranja. Do 1980. godine jednoglasna odluka istraživača i članova FDA bila je da je aspartam opasan te da bi se tvrtka koja pokušava uvesti aspartam na tržište trebala pravno goniti. No to nije bio kraj aspartama. Zahvaljujući trudu tvrtke koja je promicala uvođenje aspartama na tržište, 1981. novi direktor FDA  je odobrio upotrebu ovog tihog ubojice u hrani, a zatim i u pićima. Sumnjivi rezultati istraživanja Nesumnjivo, aspartam je jedan od najčešće ispitivanih kemijskih spojeva s čak 164 provedena istraživanja. No, 74 istraživanja financirala je upravo ona industrija koja je htjela uvesti ovaj kemijski spoj na tržište. Pitanje je mogu li se ti rezultati uopće uzeti u obzir. Teško je povjerovati da ti rezultati mogu biti vjerodostojni, zna li se da nijedno nije pronašlo negativne učinke aspartama. Neka istraživanja financirana od strane aspartamske industrije čak su dovela do zaključka da on pomaže u smanjenju težine, što je daleko od istine. Naime, prema neovisnim istraživanjima aspartam i slična umjetna sladila... potiču apetitpovećavaju želju za ugljikohidratimapotiču pohranjivanje masnoće i debljanjepovećavaju rizik od pretilosti Kockanje sa zdravljem Mnogi potrošači sigurno misle da aspartam ne može biti toliko loš, jer ako je zaista štetan, nakon toliko godina sigurno bi se učinilo nešto da se spriječi njegova proizvodnja. No morate imati na umu da je aspartamska industrija vrlo vrijedna, te da će svi uključeni učiniti sve da njihov glavni izvor novca ostane netaknut. Imajući to na umu, sljedeći put kad u ruke uzmete neki proizvod na kojemu piše "bez šećera", provjerite sastav tog proizvoda i ne igrajte se sa zdravljem. Izbacite ovog tihog ubojicu iz prehrane i okrenite se prirodnim sladilima poput meda, agava sirupa, stevije, ječmenog slada, javorova sirupa ili šećera od trske, za koje znate da su sigurni. Aspartmana ima najvise u coli Zero a takodje ga ima i  u Orbitu zvakama.

Više od devedeset zemalja odobrilo je korištenje aspartama u tisućama prehrambenih proizvoda. No, to nije razlog za slavlje, iako je aspartam dvjesto puta slađi od šećera. Ovo umjetno sladilo omogućuje proizvođačima hrane da svoje slatke namirnice reklamiraju kao namirnice se s niskom kalorijskom vrijednosti, dijetne namirnice ili pak namirnice bez šećera. Tako zavaravaju brojne potrošače koji žele smanjiti količinu šećera u svojoj prehrani. Smanjenje unosa šećera u vašoj prehrani odlična je ideja, no imajte na umu da aspartam nije dobra zamjena za  šećer. Iako razne zdravstvene udruge za hranu i lijekove uvjeravaju potrošače da je aspartam siguran za zdravlje, istraživanja tvrde da je on jedna od najopasnijih tvari u prehrambenim proizvodima. Gorka istina o aspartamu U svim reklamama o aspartamu ističe se činjenica da je aspartam prirodan proizvod te da se sastoji od dvije aminokiseline, no ovo nije potpuna istina. Ove dvije aminokiseline, aspartamska kiselina i fenilalanin, čine 90 posto sadržaja aspartama, dok 10 posto čini metil ester, koji se nekoliko sati nakon konzumacije pretvara u metanol. Metanol je toksin koji uništava mijelinsko tkivo u vašem tijelu. Mijelinsko tkivo u organizmu obavlja važnu funkciju kao izolacijski materijal oko živaca, čime omogućuje da živčani signali putuju neometano. Ne preporučuje se unositi više od 7,8 mg metanola na dan. No, ako ste danas popili jednu litru nekog pića koje u svom sastavu sadrži aspartam, u svoje tijelo unijeli ste 56 mg metanola, dakle sedam puta više od preporučene doze. Kada se dijetni sokovi i bezalkoholna pića zaslađeni aspartamom koriste kao nadomjestak za vodu, unos metanola može prelaziti 250 mg na dan. To je čak 32 puta više od preporučene dnevne količine! Zbog pretjeranog unosa metanola javljaju se glavobolje, vrtoglavice, mučnine, probavne smetnje, slabost, groznice, problemi s pamćenjem, ubrzani rad srca, ukočenost i nagla bol. Najpoznatiji problemi koji proizlaze iz pretjeranog korištenja metanola su tegobe s vidom poput mutnog vida, smanjenja vidnog područja, pomračenja vida, oštećenja mrežnice, čak i sljepoće! No ni aspartamska kiselina nije bolja od metanola. Prema istraživanjima Dr. Russela Blaylocka, profesora neurokirurgije na medicinskom sveučilištu u Misisipiju, aspartamska kiselina prelazi krvno moždanu barijeru, uništava neurone i razara naš mozak. Dr. Blaylock upozorava da aspartamska kiselina može uzrokovati multiplu sklerozu, Alzheimerovu bolesti, hiperaktivnost, gubitak pamćenja, Parkinsonovu bolesti i oštećenja mozga. I fenilalanin je opasna supstanca. Fenilalanin koji sadrži aspartam kroz duži vremenski period može uzrokovati emocionalne poremećaje i depresiju, glavobolje i gubitak pamćenja. 1994 godine Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja objavio je izvještaj o štetnosti aspartama s dugačkom listom nuspojava. Među njima su.. glavobolja i migrenavrtoglavica i mučninadepresijaumorubrzani rad srcagubitak pamćenjabolovi u zglobovimanapadaji nemira i panikegubitak vida i sluhanesanicaubrzan rad srcagubitak svijesti i smrt Prema znanstvenicima koji su radili na proučavanju nuspojava aspartama, ovo umjetno sladilo može pogoršati ili potaknuti sljedeće bolesti: tumore na mozgumultipla sklerozuepilepsijusindrom kroničnog umoraParkinsonovu bolestalzheimerovu bolestmentalnu retardacijudeformacije kod novorođenčadifibromialgijudijabetes