U hrvatskim se knjižarama ovih dana dobro prodaje prijevod proznog prvijenca „Ja ubijam“ (Znanje) Giorgia Falettija, jednog od trenutno najčitanijih talijanskih autora, s više od pet milijuna prodanih knjiga, koje su prevedene na 25 jezika. Faletti je po zanimanju pravnik, ali talijanskoj javnosti poznat je kao sveprisutna estradna zvijezda, vozač automobilskih utrka, a u posljednjih nekoliko godina i kao romanopisac.

Iako ste završili pravo, karijera vas je odvela drugamo, no na neki način – pišući trilere, priče o ubojstvima i istragama – vratili ste se onom što ste studirali, samo iz drugog smjera.

Mislim da moj studij nije imao utjecaja u izboru žanra. Štoviše, nikad nisam napisao pravnički triler. Krimi-priča je žanr koji me je oduvijek fascinirao jer je u konstantnoj evoluciji, ide ukorak s tehnološkim promjenama mogućnosti istrage pa stoga, u isto vrijeme, i počinjenja zločina.

Čak i prije, u nekim svojim pjesmama i filmovima, bavili ste se kriminalističkim temama, talijanskom mafijom, poznatim talijanskim kriminalcima... Stalno se vraćate zločinu.

Činim to kako bih ga stigmatizirao i egzorcirao. Svaki put kad bih obrađivao ovu temu, u nekom romanu, u pjesmi, u nekom filmu, pokušavao sam publici pokazati da zločin nije ni moralno ni junačko djelo.

Kako komentirate trenutačnu situaciju i isprepletanje politike i medija u Italiji?

U Italiji trenutačno proživljavamo abnormalnu situaciju. Kao neku malu boljku našeg političkog sustava u sklopu jedne veće bolesti na svjetskom nivou. No, Italija je čudna zemlja, ima mnogo ljudskih potencijala. Čini mi se, u svjetlu nedavnih događaja, da je moja zemlja na putu ozdravljenja.

 Počeli ste pisati relativno kasno u karijeri. Je li vam trebala određena zrelost kako biste počeli pisati ili je razlog negdje drugdje?

Obično za sebe kažem da sam sretan čovjek. U životu sam doživio različite uspjehe u pravo vrijeme za doživljavanje baš te vrste uspjeha. Počeo sam pisati romane kad sam osjetio da bi se to trebalo dogoditi, kad sam otkrio da imam samodisciplinu potrebnu da četiri ili pet sati dnevno sjedim ispred računala.

Nedavno ste na svojoj internetskoj stranici o posljednjoj knjizi rekli da svaki autor utka i dio sebe u svaku knjigu koju napiše. Što mislite o tom procesu pisanja iz sebe i o sebi?

 U mom najnovijem romanu, čija se radnja događa u Milanu 1978., postoji jedan dio mog života, mojih doživljaja, mojih mladalačkih pokušaja da nađem svoje mjesto u svijetu showbussinesa. Vrlo je autobiografski. Osim toga, u svakom liku koji osmislim mora postojati dio mene. U onim pozitivnim je ono što bih htio biti, u negativcima je ono što se bojim postati. I to je, na kraju krajeva, jedna vrsta egzorcizma.

 Poznati filmski producent Aurelio de Laurentiis otkupio je prava za “Ja ubijam”. Je li rad na filmu već započeo? Očekujete li ekranizaciju i ostalih romana?

Posljednje što znam jest da će se uskoro početi snimanje filma, čim bude okupljena međunarodna glumačka ekipa. U međuvremenu su Massimu Ferreru, partneru u Millenniumu, prodana prava za moj roman „Appunti di un venditore di donne“. Vidjet ćemo koji će izići prvi.

 Biste li se kao glumac htjeli pojaviti u nekom od njih?

 Ima jedna uloga u „Ja ubijam“ koja bi mi se jako svidjela, ali neću ništa reći, iz praznovjerja...