Zapaženi pjesnik, književni kritičar i glavni urednik časopisa Poezija Ervin Jahić upravo je za nakladničku kuću VBZ objavio iznimno opsežnu i serioznu antologiju hrvatskoga pjesništva u razdoblju od 1989. do 2009. godine. Nazvao ju je "U nebo i u niks", a studiju kojom je popratio svoj izbor ponajboljih pjesničkih uradaka u posljednjih dvadeset godina naslovio je "Od rušenja do zidanja".

Naslov ove antologije sretno polarizira opredjeljenje prema idealizaciji, spiritualizmu i metafizici s jedne strane, a prema ništenju, nijekanju i vulgarizaciji, s druge, ocjenjuje akademik Tonko Maroević. A Jahić hrabro i osebujno na petsto stranica ispisuje i svoje male portrete hrvatskih pjesničkih velikana, ali i brojem pjesama ocjenjuje njihove nemale domete, stavljajući u prvi plan i Ivana Slamniga i Danijela Dragojevića, ali i Vesnu Parun, Slavka Mihalića, Dalibora Cvitana, Borisa Marunu, Ivana Rogića Nehajeva, Milorada Stojevića, Branka Maleša, ali i Miljenka Jergovića.

Riječ je o zbirci koja je u manjem obliku već isklesana u posebnom izdanju Poezije na engleskom jeziku , ali i u knjizi objavljenoj lani u Crnoj Gori u Bijelom Polju. I premda autor antologije otvoreno priznaje da je svaka vrst selekcije i nepotpun i manipulativan čin i premda sam veli da u knjizi nije obuhvatio dijalektalno pjesništvo, jasno je da je riječ o ambicioznom antologičarskom pohtvatu. Koji je to veći što je iza njega stao privatni nakladnik, kojem sadašnjost i budućnost hrvatske poezije vjerojatno neće donijeti nikakav ekstra profit.