Vijest o rođenju „obilježenog" djeteta brzo se proširila malim primorskim gradićem. Dolazak novorođenčeta na svijet koincidiralo je s pomračenjem sunca. Praznovjerni su u tome vidjeli zao predznak. Neki su u svojoj zluradoj pedantnosti izračunali da se toga dana Sunčev disk počeo pomračivati točno u jedanaest sati kada je dijete rođeno. Njihovu praznovjerju išla je u prilog jedna modra mrlja nalik silueti ptičje glave, što se pružala iza djetetova lijevog uha prema potiljku. Kad je majka s prinovom došla kući, otac je priredio veliko slavlje. Bio je ponosan što je nakon tri kćerke dobio sina. Mnogi od pozvanih gostiju, zaintrigirani pričom o „obilježenom", s opreznom su radoznalošću pogledavali u djetetovu glavu. Stavljajući po tamošnjem običaju poklone ispod jastuka, naginjali su se ne bi li iz neposredne blizine bolje vidjeli tu modru mrlju u obliku ptičje glave koja je i dalje za njih bila „pouzdan znak loše sudbine", a ne trag prolazne posljedice napornog porođaja.
Kako je vrijeme odmicalo, radoznalost za dijete je slabjela. Na kraju, kako obično biva, sve se zaboravilo. Dijete je raslo i razvijalo se u lijepog i dobrog dječaka. Bio je primjeran i odličan đak, omiljen među učenicima i nastavnicima. Pokazivao je izraziti dar za matematiku. Nakon puberteta mladić je počeo pokazivati neke nepredvidive i često nekontrolirane postupke. Znao je grubo vrijeđati sestre i biti drzak s roditeljima. Svi su primjećivali kako je od mirnog i pristojnog dječaka postao problematičan mladić. Karakter mu je bio prožet suprotnostima. Znao je biti dobar i nježan kao kakva bogobojazna djevojka, ali i okrutan kao bešćutan zločinac.
Jednom je prilikom u četvrtom razredu gimnazije fizički nasrnuo na profesora likovnog odgoja, starog frustriranog neženju. Povod tom incidentu bio je jedan mladićev crtež. Radilo se po slobodnoj temi. Većina je učenika slikala pejzaže, mrtve prirode ili portrete po sjećanju. Mladić je nacrtao lijepa ženska prsa s gušterom na lijevoj bradavici. Profesor je protumačio rad kao njemu upućenu neprimjerenu provokaciju. Učenik se pravdao rekavši da je nacrtao ono što je vidio. U dvorištu jedne radionice za gipsane odljeve, gdje se često kao dijete igrao, naišao je na razbijen ženski torzo. Gipsani dijelovi tijela bili su razbacani po zemlji. Uz bradavicu jedne lijepo oblikovane dojke sunčao se gušter. Profesor nije vjerovao u tu priču. Pred razredom mu je ljutito rekao da ima izopačenu maštu.
Povrijeđeni ga je učenik udario šakom u lice. Bio je istjeran iz škole. Naknadno je maturirao u drugom gradu. Vrijedan i natprosječno inteligentan, upisao je studij matematike. Zbog razmirica u obitelji sam se školovao i uzdržavao radeći razne poslove. Jednog je ljeta otišao k djedu na selo. Prijavio se u šumsku zadrugu kao fizički radnik. S nekoliko radnika je sjekao i tovario drva za ogrjev, koja je prenosio mazgom do skladišta. Radio je od jutra do noći. Pri kraju jednog radnog dana pretovarena i iznemogla mazga srušila se na zemlju. Mladić ju je u bijesu psovao i udarao nogama. Mazga se s naporom pridigla. Poklekla je na prednje noge dok su joj stražnje podrhtavale.
Da bi je na silu pokrenuo, mladić je zapalio vatru pod trbuh iscrpljene životinje. Zaprepašteni radnici ispričali su djedu unukov postupak. Djed ga je proklinjao vičući pred svima: „Bog će te kazniti, izrode." Zatim je u sebi ponavljao „već te je kaznio kad si takav izrod". Djedove su ga riječi razbjesnile. Odlučio ga je napustiti. Zarađeni je novac pred njim poderao i bacio mu ga u lice.
Nastavio je živjeti sam. Studij matematike uspješno je priveo kraju. Iste godine kad je diplomirao oženio se lijepom djevojkom zaposlenom u turističkoj agenciji. Toliko ju je volio da je govorio kako bi zbog nje mogao ubiti. Živjeli su skromno. Dok je tražio stalno zaposlenje, zarađivao je dajući satove iz matematike. Kad mu je supruga ostala trudna, bio je uzbuđen i sretan. Često ju je ljubio po trbuhu. Noć prije rođenja djeteta probdio je lutajući gradom. Malu obiteljsku ušteđevinu potrošio je s prijateljima u veseloj i bučnoj proslavi rođenja sina. Suprugu i dijete je želio darivati vrijednim poklonima. Na putu do bolnice obilazio je zlatarske radnje. Ušao je u najljepšu. U tom se času začu nešto poput eksplozije.
U obližnjoj je ulici izbio požar. Nastali su metež i vriska. Vatra i dim su se brzo širili. Jedna je prestrašena djevojčica istrčala na ulicu panično dozivajući majku. Našla se pred automobilom što se brzo kretao unazad. Odjednom se stvori mladi muškarac koji je u trku odgurnuo djevojčicu u stranu i pao pod kotače automobila. Svjedoci ovog tragičnog događaja bili su dirnuti požrtvovnošću nepoznatog čovjeka. Sutradan su novine donijele vijest da je izvjesni K. G. otuđio iz obližnje zlatarnice zlatni lančić i prsten s brilijantom, te je bježeći, u trku naletio na djevojčicu.
– Eto, mislili smo da je bio pravi junak, a on ispade obični lopov. Tako mu i treba – komentirao je jedan očevidac nesreće.*
Neuvjerljivo, ali ne zato sto je to nesto sto se ne moze dogoditi u realnosti, nego zato sto ovisi o tome kako je nesto ispricano. Ovdje argument nije dovoljno razraden, postoje praznine, prica nije fluidna, zbog toga i nije uvjerljiva unutar onog sto zeli reci.