Godine 2012. Zagreb je hodočastio u Klovićeve dvore pogledati Malu plesačicu – 99 centimetara visoku skulpturu Edgara Degasa. Kada ju je slavni umjetnik prvi puta izložio 1881. godine, Parižani su bili u šoku, slavni je umjetnik malenu balerinu pokazao naturalistički, odjevenu u pravu baletnu suknjicu od jeftinog tila i baletne papučice, s perikom načinjenom od ljudske kose i satenskom vrpcom... Tada je to bila skulptura od voska, jer Degas se užasavao umjetnosti "ostavljene za vječnost", tj. izlivenih u bronci. Tek su njegovi nasljednici (na sreću) dozvolili da se Mala plesačica na taj način sačuva za sve generaciej koje će tek doći.
Sada je pred čitateljima priča o toj istoj djevojčici – Marie von Goethem, debitantici u baletu pariške Opere i njezinim sestrama, roman Cathy Marie Buchanan “Djevojke sa slika” (Lumen, urednica Miroslava Vučić, prijevod Mate Maras, 129 kuna). Baš kao i u 19. stoljeću u Parizu, i ovaj je roman svojevrsni šok za 21. stoljeće. Priča je to u kojoj autorica nevjerojatno precizno opisuje svijet siromašnih pralji, radnica, kurtizana... žena koje spas vide u djetetu koje će nastupiti u baletu. A ta su djeca zapravo gladna. Sve te djevojčice ulaze u Operu sanjajući neki bolji i drukčiji život, a uspjeh na pozornici zapravo ih vodi ravno u ruke bogatih, ali pohotnih muškaraca, tzv. mecena. Glavna junakinja ipak svoju inspiraciju nalazi u glazbi. Kada je ona obuzme, svijet postaje čudo, a u zapećak padaju slike o siromaštvu, sestri u zatvoru, majci koja utjehu traži u alkoholu, muškarcu koji je seksualno zlostavlja... Tada stranice romana postaju istinska oda baletnoj umjetnosti, no oda koja ne mistificira umjetnost, već jasno pokazuje koliko je truda i muke potrebno da se baletom “slomi” ljudsko tijelo i na sceni postigne savršenstvo.
Ovo je stoga roman i o boli, štivo za sve koji vole balet, ali i sve koji vole velikog Degasa, iako je on ovdje sporedan lik.
bljak..