U Tovarniku, rodnome mjestu velikoga hrvatskog pisca Antuna Gustava Matoša, nakon srpske okupacije u rujnu 1991. ubijeno je 68 mještana i sedam nepoznatih osoba, ali osim Miloša Stanimirovića i skupine od osam pripadnika srpske paravojske kojima je suđeno u odsutnosti i presuđena ukupno 41 godina zatvora, nitko drugi nije odgovarao.
Udruga dr Ante Starčević iz Tovarnika, bavi se, osim izdavanja knjiga i produciranja filmova o povijesti Tovarnika, i izučavanjem ratnih zločina počinjenih za Domovinskoga rata nad mještanima ovoga pitomog srijemskog sela. Predsjednik Udruge, Antun Ivanković prikupio je niz dokumenata, dokaza i svjedočenja koja ukazuju na moguće počinitelje najtežih zločina, ali Državno odvjetništvo nije podizalo optužnice.
Ubili i svećenika
- Sramota je donijeti ovakvu presudu jer toliko bi vjerojatno dobili da su nešto ukrali. Zato mi tražimo poništenje ove sramotne presude i pokretanje temeljite istrage za ratne zločine jer optužnicom “namjerno” nisu obuhvaćeni glavni akteri, a i cijela optužnica je načinjena površno. Samo onoga dana kad su srpske postrojbe, od JA do raznih dobrovoljačkih paravojnih postrojbi, skršile otpor tovarničkih branitelja i ušli u selo, ubijene su 22 osobe pa je u rujnu, listopadu i studenome, ubijeno ukupno 68 Hrvata i sedam nepoznatih osoba, vjerojatno odnekuda dovedenih i ovdje ubijenih.
Svi su oni prošli strahote mučenja i ponižavanja u zatvoru koji je bio u kući dr. Cvejića, a na kraju su i ubijeni. U našemu je mjestu, u podrumu župnoga stana brutalno ubijen i naš svećenik, župnik Ivan Burik. Istraživanjem i razgovorom sa svjedocima utvrdili smo kako je velečasnog Burika ubio Kosta Gvozdenov iz Valjeva, pripadnik četničke postrojbe “Dušan Silni”. Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu nosi na glavi, a imao je svećenički biret, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo “od ubijenog popa kojem više neće trebati”. Na upit pomalo zatečene skupine srpskih vojnika i civila da nije valjda ubio “našeg pravoslavnog popa” valjevski dobrovoljac ih je umirio “Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku”. Kontroverzno je i liječničko izvješće mrtvozornice dr Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti u kojemu je napisala kako je poginuo od eksplozije, iako postoje i danas živi svjedoci koji su vidjeli župnikovo tijelo s ozljedama od metaka na grudima. Inače, ima još primjera gdje je dr Ljeposava Stanimirović krivotvorila izvješća o smrti kako bi prikrila zločine, iako su patolozi nakon ekshumacije svih ubijenih iz masovne grobnice na mjesnom groblju i drugim pojedinačnim grobištima 1997. utvrdili da su ubijeni metkom – kaže Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr Ante Starčević pokazujući obilnu dokumentaciju koju je prikupio dugogodišnjim istraživanjem ratnih zločina u Tovarniku.
Jedan od primjera gdje Državno odvjetništvo nije reagiralo i nije podnijelo optužnicu protiv Vojislava Stanimirovića za kojega Slavica Popović tvrdi da je odveo njenog ranjenog supruga Marijana i do dana današnjega nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci. - Jedan dan došli su Voja i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući svoje majke gdje smo živjeli, jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega i stvarno, došla su trojica naoružanih i odvela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između njih dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela ni živoga, a niti njegove posmrtne ostatke. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Sve svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam kamo – kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. ne zna sudbinu svoga supruga Marijana koji je, kada je ubijen, imao 48 godina.
Stanimirović odveo Marijana
Vojislav Stanimirović je u to vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, početkom rujna 1991., Marijan Popović je s 30-ak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića u kojoj su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići, ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18. - Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je jednu ranu između vrata i ramena prema plućima i drugu na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila Ljeposava Stanimirović, Vojislavova supruga, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja te je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi upravo on najbolje mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom. Svaki puta kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće idući majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7.listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtoga i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je tamo njegove kosti, ali uzalud. Danima nakon što je Marijan odveden, Ljeposava mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen – kaže Slavica Popović dodajući kako je još za progonstva u Zagrebu dala izjavu u vezi ovoga slučaja, ali ne zna što se poslije događalo.
Prije dva mjeseca zagrebački je odvjetnik Zvonimir Hodak podnio kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića “zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava” u kojoj se, osim odvođenja Marijana Popovića, spominju još neka teška djela poput onoga u Borovo Selu 2.svibnja 1991. “gdje je kao pričuvni časnik sanitetske službe JNA sudjelovao u mučenju i ubijanju 12 hrvatskih policajaca”, u vukovarskoj bolnici je sudjelovao u odvođenju ranjenika, a prema kaznenoj prijavi odvjetnika Hodaka, sudjelovao je i 18.listopada 1991. u odvođenju mještana Lovasa u minsko polje gdje je poginuo 21 Lovašanin. - Nastavljamo i dalje prikupljati saznanja o zločinima u Tovarniku i može se očekivati podizanje novih kaznenih prijava protiv svih koji su činili ili zapovjedili izvršavanje ratnih zločina – zaključio je Antun Ivanković.
>>U posljednjih 15 godina umrlo 30 tisuća branitelja
Pa sto se ceka?Podici optuznicu,privesti osumnjicene i neka konacno kazu gdje su odvedeni zarobljenici?Ako se pokaze da su mucki smaknuti,po medunarodnome zakonu trebaju odgovarati za ratni zlocin!Sramota da se ceka 20 godina i nikome nista...