Pokojnik je bio položen potrbuške, licem prema zemlji, što je vrlo rijetko za srednji vijek i povezuje se s tzv. antivampirskim običajima. Kako piše Moj portal, vjerovalo se da se tako pokojniku onemogućava da se nakon smrti vrati među žive.
Na istom je lokalitetu prije dvije godine pronađen prvi slavonski „vampir“ - žena stara između 35 i 45 godina. Uz njezin kostur pronađena je životinjska lubanja, vjerojatno konjska, što je također bio način zaštite od mogućeg povratka pokojnika.
Kod novog „vampira“ pronađeni su neobično položeni lakat i podlaktica, oštećenje na stražnjem dijelu lubanje te kralježnica. Moguće je da su mu ruke bile vezane, no to će se utvrditi daljnjim istraživanjem.
Prema građi kostiju zasad se pretpostavlja da je riječ o muškarcu, vjerojatno iz kasnog 13. ili ranog 14. stoljeća. Točan spol, dob i moguće ozljede utvrdit će antropolozi, a planirano je i radiokarbonsko datiranje.
Srednjovjekovni „vampiri“ nisu bili poput onih iz današnjih filmova. Ljudi su se bojali nemirnih mrtvih i zlih sila za koje su vjerovali da mogu izazvati bolesti, nesreće i smrt. Kako bi spriječili povratak pokojnika, tijela su ponekad vezali, opterećivali kamenjem, probadali ili pokapali licem prema zemlji.
Lokalitet je posebno vrijedan jer je Pakrac u srednjem vijeku bio važno sjedište viteških redova, najvjerojatnije ivanovaca, a moguće i templara. Među najznačajnijim nalazima su ostaci drvene ograde iz 13. stoljeća, koja bi mogla biti najstarija tako dobro očuvana srednjovjekovna ograda groblja u Europi.
Osim grobova, pronađeni su ostaci crkve, utvrda, obrambenih jaraka, tragovi požara i borbi s Osmanlijama, kao i zatvorski okovi. Sve to pokazuje da se ispod današnjeg Pakraca nalaze slojevi više različitih povijesnih razdoblja.
