- Bio sam fino odgojen, ali po tipu sam više bio neka baraba nego čovjek crkve. Živio sam sto na sat, noću bih ostajao budan, a po danu spavao. Onako, bećarski život. Poslije je estrada učinila svoje, doživio sam i puno glamura oko sebe, ali nisam uživao u činjenici da sam dio njega. Ipak sam bio momak iz kvarta, a ne šminker. - ispričao nam je jednom Alan
-Da ću se baviti duhovnom glazbom, završiti teologiju i postati evangelizator, to nitko tko me dugo i dobro poznaje ne bi mogao prognozirati. Ipak, moram napomenuti da sam i prije obraćenja živio po nekim ispravnim kodeksima. Možda su bili više ulični, ali bili su u načelu ispravni. - rekao nam je tada.