FOTO Sprema se promjena sata koju većina svijeta ignorira: Evo tko nikad ne dira kazaljke i zašto
U noći sa subote na nedjelju, 29. ožujka 2026. godine, ponovno ćemo pomaknuti kazaljke s dva na tri sata ujutro i time zakoračiti u ljetno računanje vremena. Taj čin, koji se u Hrvatskoj primjenjuje od 1983. godine, postao je dio naše kolektivne rutine, no rasprava o njegovoj svrsishodnosti u Europskoj uniji ne jenjava. Iako je Europski parlament još 2019. izglasao ukidanje sezonskog pomicanja sata, odluka je zapela u Vijeću EU zbog nedostatka konsenzusa oko toga treba li trajno zadržati ljetno ili zimsko vrijeme, pa se čini da će nas ovaj običaj pratiti još neko vrijeme.
Dok mi vodimo polemike, velika većina svjetskog stanovništva živi bez te "obaveze". Od otprilike 235 država i teritorija, samo njih šezdesetak prakticira pomicanje sata. Gotovo cijela Azija, uključujući gospodarske divove poput Kine, Indije i Japana, nikada ne dira svoje satove. Kina, unatoč svojoj golemoj površini, funkcionira unutar jedne vremenske zone bez ikakvih sezonskih promjena. Slično je i u Africi, gdje tek pokoja zemlja poput Egipta povremeno eksperimentira s ljetnim vremenom, te u Južnoj Americi, gdje su Brazil i Argentina odustali od te prakse prije više od desetljeća.
Originalna ideja ljetnog računanja vremena, koju je prva masovno primijenila Njemačka 1916. godine radi uštede ugljena tijekom Prvog svjetskog rata, temeljila se na logici uštede energije. Smatralo se da će dodatni sat dnevnog svjetla u večernjim satima smanjiti potrebu za umjetnom rasvjetom. Ta je logika ponovno dobila na važnosti tijekom energetske krize sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Moderni zagovornici ističu i druge prednosti, poput poticaja za turizam, ugostiteljstvo i sportske aktivnosti na otvorenom, koje profitiraju od dužih i svjetlijih večeri.
Ipak, sve je više argumenata protiv ovog rituala. Brojne znanstvene studije upozoravaju da pomicanje sata negativno utječe na ljudsko zdravlje jer remeti naš unutarnji, cirkadijalni ritam. U danima neposredno nakon promjene vremena bilježi se blagi porast srčanih udara, prometnih nesreća i nesreća na radu. Također, uštede energije danas su, u doba LED rasvjete i klimatizacijskih uređaja koji troše više energije danju, gotovo zanemarive. Za države u blizini ekvatora, gdje su dan i noć gotovo jednake duljine tijekom cijele godine, pomicanje sata nikada nije ni imalo smisla.
U Europi, osim članica EU, sat pomiču i naši susjedi poput Bosne i Hercegovine i Srbije. Ipak, kontinent ima i svoje iznimke. Island, zbog svog sjevernog položaja s ekstremnim varijacijama dnevnog svjetla, nikada ne mijenja vrijeme. Rusija je 2014. godine trajno prešla na standardno ("zimsko") vrijeme, dok je Turska dvije godine kasnije odlučila ostati na ljetnom računanju tijekom cijele godine. Na sjevernoameričkom kontinentu, većina Sjedinjenih Američkih Država i Kanade slijedi ovaj običaj, ali ne sve. Savezne države Arizona (uz iznimku naroda Navajo) i Havaji, kao i kanadske provincije Saskatchewan i Yukon, ostaju vjerne istom vremenu cijele godine, što se može provjeriti na stranicama kao što je Time and Date. Čak je i Meksiko 2022. godine ukinuo ljetno vrijeme za veći dio zemlje.
Unutarnje podjele karakteristične su i za Australiju, gdje Novi Južni Wales, Victoria i Južna Australija pomiču sat, dok Queensland, Zapadna Australija i Sjeverni teritorij to ne čine. Ova neusklađenost često stvara probleme u komunikaciji i transportu unutar same države. S obzirom na sve veći broj zemalja koje odustaju od ove prakse, ostaje vidjeti hoće li se i Europa napokon dogovoriti i pridružiti većini svijeta koja je zaključila da je vrijeme da se kazaljke ostave na miru.
