Ne mogu vjerovati, ovo je čudo! I velika čast. Nikad nisam ni pomislila da ću trenirati s olimpijskim prvakom – kazala je Laura koja boluje od cerebralne paralize i godinama uspješno trenira džudo.
Zajedno s kolegama iz velikogoričkoga Kluba osoba s invaliditetom Fuji, ali i njihovim prijateljima iz Pinkyja, iznenadio ju je Satoshi Ishii, japanski MMA borac iz tima Mirka Filipovića koji je došao s njima trenirati.
Gdje si bio ‘91.?
Ishii je 2008. u Pekingu osvojio olimpijsko zlato u džudu, a prije dvije se godine doselio u Hrvatsku i toliko se u nju zaljubio da je odlučio ostati i boriti se pod našom zastavom. Morao se tridesetdvogodišnjak odreći japanskoga državljanstva da bi dobio hrvatsko, no nije mu, istaknuo je, nimalo žao. A da je riječ o veoma velikodušnom sportašu, svjedoči i to što je novac od zarade u posljednjim MMA mečevima darovao Dječjem domu u Nazorovoj.
– Želio sam pridonijeti Hrvatskoj koja mi je donijela toliko sreće. Ljudi su ovdje predivni, nema diskriminacije, a i vrijeme je lijepo. Sve su to razlozi zbog kojih volim ovu zemlju. I sve što radim, radim za Hrvatsku, a u to se uklapa i moj humanitarni rad koji je usmjeren na djecu – rekao je Ishii. Hrvatski jezik već dobro razumije, ali još se njime ne služi.
– Znam reći “bok”, “hvala”, “molim”... I “Gdje si bio 91.?” – nasmijao se simpatični hrvatski Japanac koji je oduševio velikogoričke džudaše koje je strpljivo podučavao vještinama toga sporta.
Njegova je ideja bila da odradi trening s članovima Fujija, i to čim je za njih čuo na “jednoj cugi”. I susret su brzo dogovorili, kazale su Sanja Beladio i Marina Drašković, koje su klub osnovale prije šest i pol godina.
– Cilj nam je bio da djeca s poteškoćama u razvoju rade zajedno s džudašima iz Pinkyja i pokazalo se da je to dobro za obje skupine. Suradnja je odlična, a mi pokušavamo dovesti što mlađu djecu da se susreću s džudašima s posebnim potrebama kako ne bi imali predrasude prema drugačijima – istaknule su trenerice.
I ja ću njegovim stopama
Ishiijevim je dolaskom bio oduševljen i Hrvoje, koji kao pinkyjevac trenira već osam godina.
– Baš poput Satoshija, i ja ću jednom biti olimpijac – kazao je.
Tomislav Lubenjak gurao auto 106 km
Moj naklon Satoshi I. 🙏🖐️