Na svojoj današnjoj lokaciji Velesajam je svečano otvoren 1956. godine kada ga je tadašnji gradonačelnik Većeslav Holjevac prebacio iz Savske ulice nešto južnije, “preko Save”.
U to su se vrijeme na godišnjoj razini održavala dva velika sajma, Jesenski i Proljetni međunarodni zagrebački velesajam. U podacima o povijesti sajmovanja u Zagrebu stoji i kako su se sajmovi priređivali još davne 1242. godine kada je kralj Bela IV. Zlatnom bulom Zagrebu dodijelio status slobodnog kraljevskog grada s pravom održavanja sajmova. No prva velika međunarodna izložba u Zagrebu održana je 1864. godine, a pravi procvat slijedio je nakon premještanja Velesajma na novu lokaciju. Tijekom 1960-ih Zagrebački velesajam ubrajao se među najveće svjetske sajmove i po veličini i po broju izlagača te posjetitelja, no krajem istog desetljeća mijenja se i koncept “sajmovanja”. Umjesto dvije velike izložbe općeg tipa, počinje se organizirati veći broj manjih i specijaliziranih sajmova.
Trendovi se mijenjaju u svemu, pa se tako i Velesajam morao prilagoditi vremenu, a mora to učiniti ponovno. Ideja sajmova tijekom godina potpuno se promijenila, a ni Velesajam ne može skriti da ga je nagrizao zub vremena. Od velikog broja paviljona danas je tek jedan dio namijenjen sajmovanju. Iako i drugi dio (većinom) ima svoju svrhu, teško se oteti dojmu da bi Velesajam mogao biti puno atraktivnija lokacija nego što sada jest. Trenutačno u njega tek planirano zalaze oni koji se zapute na neku sportsku aktivnost koja se tamo održava, u teretanu, na karting… No Velesajam je ipak prostor koji zahtijeva i zaslužuje više pozornosti, planiranja i ulaganja. Pa zar je nemoguće zamisliti funkcionalniji Velesajam koji bi bio jedna od top-lokacija Novog Zagreba, kako je prvotno i zamišljeno? Zasad se ide malim koracima, no ne može se reći da napretka nema. Ove je godine na Velesajmu otvoren tehnološki park, a ovog je tjedna najavljeno otvorenje nove atletske dvorane u prvom paviljonu. Sad samo treba i nastaviti tako.
I dalje vrlo lijepo posluju mali, kompaktni sajmovni prostori - npr. Celjski sajam iz godine u godine omiljen i za posjetitelje i za one koji izlažu. To je neki idealan format, a ZV je vremenom postao ruglo jer ne ide, pa ne investiraju i ne obnavljaju - pa bi još malo produljivali agoniju itd. Nalik stanju u HŽ-u gdje sve još stagnira na 70-im godinama, ali bi oni najmodernije naplatne sustave za putničke karte.