“Nemoj se ispričavati što nisi netko drugi. Netko jači i veći. I nastavi sanjati. I suprotstavi se svojim demonima. Jer bolja su vremena pred nama. Sigurna vremena.” Poruka je to hrabre vjeverice koja je preživjela i potres i koronu, a njezine su misli zapisane i vizualizirane u slikovnici za odrasle i stariju djecu “Vjeverovatni dani jedne nevjerice”. A ova smo vjeverica, zapravo, svi mi suočeni sa strahom, očajem, tjeskobom, nadom, ljubavlju i gubitkom koje nam je donijela prošla godina. No, kako kaže autorica Lana Juranić, u redu je pogledati sve te emocije u oči, prigrliti ih da bi se naposljetku mogle početi i rješavati. Upravo je tako i nastala publikacija od 32 stranice i 29 crteža koja “vodi natrag sebi kada se nađete u kaosu”, a izišla je simbolično uz prvu godišnjicu potresa pod okriljem izdavačke kuće Sandorf, u čijem je vlasništvu i online knjižara Knjigolov gdje se, među ostalim, može pronaći slikovnica.
Radi kao profesorica fagota
Poznato je već da umjetnost pomaže u liječenju posttraumatskog stresa, a upravo je crtanje samu autoricu “spasilo” od svih negativnih emocija s kojima se suočavala od lanjskog ožujka.
– Crtati sam počela tik nakon potresa. To je bio moj način nošenja sa strahom i jedino tu sam nalazila neku kontrolu i utjehu. Nakon mjesec dana skupio se određen broj crteža koje sam složila u slikovnicu jer, ako su meni pomogli, zašto ne bi i nekom drugom – govori Lana Juranić. Njima je htjela dopustiti si nemoć i osjećaj bespomoćnosti, odnosno sve ono što ide uz strah.
– Blokiramo li emociju, teže nam je izići iz toga. Zato sam odabrala motiv vjeverice koja je plaha životinja i bježi na svaki znak opasnosti, no snagom svoje družine uspije proći kroz teško razdoblje – objašnjava. Posebice joj je, dodaje, drag crtež i moment u kojem vjeverica sanja da je sve moguće.
– To je trenutak usred jačeg potresa kada ona visi s krivulje, a kroz glavu joj prolazi misao da treba preživjeti. I tako cijela knjiga, odnosno slike i tekst, prate njezin životni put i probleme – kaže Lana Juranić koja četiri godine radi kao profesorica fagota na Glazbenom učilištu Elly Bašić, a osim Muzičke akademije, završila je i predškolski odgoj na Učiteljskom fakultetu.
– Knjigom sam zapravo objedinila ljubav, struku i umjetnost s kojom sam oduvijek bliska. Usto radim s raznim umjetničkim organizacijama predstave za djecu i odrasle, a moglo me se, primjerice, vidjeti na probama orkestra ZKM-a, u predstavama teatra Poco Loco, umjetničke organizacije Multimedijalna koliba… – nabraja glazbenica dodajući kako je slikovnica tiskana u oko 1000 primjeraka te se može nabaviti za 75 kuna u svim većim knjižarama.
A nabavila ju je i Biserka Belicza-Tomljenović, magistra socijalnog rada i gestalt psihoterapeutkinja, te je koristi u radu sa svojim pacijentima u savjetovalištu Žiraha, gdje radi deset godina.
– Imam vrlo različite klijente, od onih koji imaju ozbiljnijih problema, kojima je potrebna i podrška psihijatra, do “lakših” slučajeva savjetovanja o akutnim problemima. Radim, dakle, s adolescentima, odraslima, parovima i grupama. U svojem sam radu iskoristila Lanino iskustvo i njezin kreativan način koji joj je pomogao da traumatska iskustva učini sebi prihvatljivima i probavljivijima te ih integrira kao dio iskustva otpornosti – ističe B. Belicza-Tomljenović.
Otvara prostor za napredak
Važno je, dodaje, znati da nisi sam, suosjećati s drugima u teškim trenucima i biti svjestan tih emocija, prihvatiti ih kao dio svog života, a ne kao nešto što nas potpuno određuje i “pokvari”. Drugim riječima, potres i pandemiju treba pogledati “oči u oči”, priznati si da su oni utjecali na nas, no nisu nas zauvijek odredili.
– Neka će sjećanja zauvijek ostati s nama i, kad se slične okolnosti ponove, vratit će se, ali možemo ih procesuirati na zdrav način i naučiti se nositi s njima. Slikovnice se uglavnom koriste u radu s djecom, ali ove su za stariji uzrast i kroz taj medij odlazimo u drugu stranu mozga koja je, naspram kognitivne, kreativnija i pomaže da se otvori neki novi prostor za razvijanje i napredak – kaže psihoterapeutkinja dodajući da je slikovnica posrednik za komunikaciju.
Reakcija ljudi je, dakako, specifična. Na taj način, suosjećajući s događajima i emocijama iz knjige, iziđe iz njih nešto nesvjesno, odnosno ono što se ne može izvući kognitivnim funkcijama.
– Osim toga, uz knjige u terapiji se koriste i kreativne karte te asocijativne tehnike – zaključuje Biserka Belicza-Tomljenović.
Njena vjeverica pomaže drugima ...? Ima tu i dublje poruke...