U zbirci imaju oko 1600 vrsta gljiva, a neke od njih stare su i po tri desetljeća. Jedna, ističu, pomaže protiv dijabetesa, druga ima okus jastoga, treća raste iz insekta... Od ukupnog broja primjeraka, 99 posto ubrano ih je u Hrvatskoj, a ostale su stigle iz raznih krajeva svijeta, poput Sjedinjenih Američkih Država ili Dalekog istoka. Edukativni centar "Svijet gljiva prof. dr. sc. Romano Božac" svoja je vrata otvorio 2013. godine, a "krije" se na Trgu bana Josipa Jelačića, i to na broju 3. Strani posjetitelji nazvali su ga "hrvatskim nacionalnim blagom", gotovo je dospio i u Guinnessovu knjigu rekorda, no sada bi mogao ostati bez prostora jer mu, kažu, od lanjskog srpnja prijeti preseljenje. A dođe li do toga, strahuju, cijela će se zbirka uništiti.
Odobrili su i proširenje, ali...
Na ideju o otvaranju centra kojemu su u glavnoj ulozi gljive došao je upravo Romano Božac. Prije 12 godina u gradskom prostoru od 180 četvornih metara osnovali su ga Grad, zagrebačka Turistička zajednica te Gljivarsko društvo "Kamilo Blagaić", a njime od 2015. upravlja Javna ustanova Priroda Grada Zagreba, odnosno nekadašnji JU Maksimir. No kako se edukacijski centar širio, trebao je i dodatni prostor.
– Tako je 2017. pokojni profesor Božac podnio zahtjev za proširenje. I gradska je Skupština donijela odluku da se stan do nas, koji je bio u privatnom vlasništvu, kupi za potrebe edukativnog centra. Tadašnji JU Maksimir izveo je radove. Radnici su probili zid pa je prostor dobio dodatnih 60 kvadrata. U ostatku prostora "raširile" su se vitrine te uredila predavaonica i garderoba za posjetitelje – govori nam Vesna Dujlović, predsjednica Gljivarskog društva "Kamilo Blagaić".
Edukativni je centar jedno vrijeme bio i zatvoren, i to tijekom pandemije koronavirusa, ali i nakon potresa te tijekom obnove. Ubrzo je, međutim, ponovno otvorio svoja vrata, a problem je nastao, dodaje, u srpnju 2024.
– Tada smo od Javne ustanove dobili poziv da se država uknjižila u prostor od 180 četvornih metara, a ne znamo ni kako ni zašto, pa bismo se mi trebali preseliti, što bi bilo pogubno za našu zbirku gljiva, koja to neće moći preživjeti. Većina primjeraka će se uništiti – objašnjava V. Dujlović.
Zid koji je bio probijen sada su vratili, a u prostor koji im je Grad dao kako bi se proširili, napominje, više nemaju pristup. Nekolicina vitrina koje čuvaju rijetke vrste gljiva zbijene su jedna do druge pa se pokraj njih jedva može i proći, a takav raspored jedino je rješenje da se primjerci skupljani od 1995. ne unište. U dijelu prostora u kojemu se oni nalaze svakodnevno se provjeravaju uvjeti, budući da temperatura mora biti iznad 25 Celzijevih stupnjeva, a vlaga ispod 40 posto.
– Taj manji prostor koji je sada zaključan nitko više i ne spominje. Naime, prije nego što se pojavio problem s uknjižavanjem države na ovaj stan, došla je ideja iz Javne ustanove da bi se zbog radova oni htjeli preseliti u taj susjedni prostor. Tada su ga i zaključali, ali nikada se nisu preselili. Onda je došlo do radova koji su u međuvremenu završili, a on je i dalje zaključan – govori predsjednica Gljivarskog društva.
Da je zbirka uistinu jedinstvena, napominje Bojana Božac, kći profesora koji je edukativni centar i pokrenuo, dokazuju i činjenice da su im na vrata kucale delegacije iz Austrije, Japana, Kine, SAD-a... te ih pitale mogu li uzeti franšizu pa nešto slično otvoriti i u svojim zemljama. Centar na Jelačić-placu pak ne radi od lanjskog prosinca jer im je sudbina pod upitnikom.
– Imamo osjećaj da smo stjerani u kut. Ne razumijemo kamo oni žele izmjestiti zbirku gljiva, što je praktički nemoguće zbog krhkosti, vlage i svih ostalih komponenti – kaže B. Božac.
Trebali su se, dodaju, preseliti u prostore u Demetrovoj pa biti dio Prirodoslovnog muzeja, no ni do toga nije došlo, a predsjednica društva govori nam da je više puta slala dopise u Grad i Ured za kulturu i civilno društvo, kao i u resorno ministarstvo.
– Nikada nismo dobili odgovor, a prošla su već dva mjeseca kako smo poslali upite na barem tri, pa i više adresa. Dakle, u Gradu je zavladala potpuna tišina, muk pri spomenu edukativnog centra – ističe V. Dujlović. No jedno je sigurno, poručuju, do preseljenja ne smije doći želi li se zbirka sačuvati.
Republika Hrvatska je u postupku povezivanja zemljišne i knjige položenih ugovora utvrđena kao vlasnica prostora od 180 kvadrata na Jelačićevu trgu, potvrđuju nam u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. – Korisnik prostora je gradska Javna ustanova za upravljanje prirodnim vrijednostima, a upotrebljava se kao edukativni centar. Grad je ustanovu obavijestio kako je RH utvrđena kao vlasnica te kako je potrebno s Ministarstvom regulirati odnose, što se može na temelju Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. No ustanova se nije obratila Ministarstvu sa zahtjevom za reguliranje odnosa – navode u odgovoru.
U gradskoj upravi pak kažu da su upoznati sa situacijom te kako je riječ o složenom problemu. Također potvrđuju da je Grad za edukativni centar osigurao prostor na Jelačić-placu te financirao njegov program do 2015. godine, kada ga je preuzeo tadašnji JU Maksimir. Nakon sudskog postupka, dodaju, zatraženo je da se površina prostora u kojem je prvotno osnovan centar vrati u prethodno stanje, i to s rokom do kraja prošle godine, što je i učinjeno.
Poduzet ćemo sve mjere
– Trenutačno traju konzultacije gradskih ureda za kulturu i civilno društvo te gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje s Javnom ustanovom Priroda Grada Zagreba i Hrvatskim prirodoslovnom muzejom oko najboljeg načina za očuvanje zbirke. Razmatraju se i opcije ostanka i njezina preseljenja. Preseljenje nosi rizik stradanja zbirke zbog krhkosti eksponata, no Grad će u tom slučaju poduzeti sve potrebne mjere opreza kako bi ostala u najvećoj mjeri očuvana. Ako bi pak centar ostao u prostoru u državnom vlasništvu, to bi znatno povećalo troškove njegova poslovanja koji bi morali biti financirani iz gradskoga proračuna – poručuju s Radićeva trga.