IVA BABIĆ I NIKOLINA STARČEVIĆ VORGIĆ

U našoj slikovnici mačak Fleka ima devet života i svaki živi – u Zagrebu!

Foto: Nikolina Starčević Vorgić
Foto: Nikolina Starčević Vorgić
Foto: Nikolina Starčević Vorgić
Foto: Nikolina Starčević Vorgić
Foto: Nikolina Starčević Vorgić
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
12.02.2026.
u 09:30
Autoricama slikovnice javili su se iz Muzeja Ivana Meštrovića i otkrili da u parku galerije obitava muzejska maca Flekica koja izgleda baš poput Fleke
Pogledaj originalni članak

Mačak s devet života i Zagreb kao ravnopravni lik u priči u središtu su slikovnice "Devet života: Fleka i Zagreb/Nine lives: Zagreb and Fleck". Potpisuju je sestrične Iva Babić i Nikolina Starčević Vorgić, koje su zajedničku kreativnu igru iz djetinjstva prije osam godina odlučile pretočiti u niz slikovnica. Tako su ovom prethodili naslovi "Savršeni dan: Lipa i Zadar/The perfect day: Zadar and Lipa" te "Pronađeno blago: Vulkan i Vinkovci/Treasure found: Vinkovci and Volcano".

– Mačak Fleka pojavljuje se kao statist i u našoj slikovnici o Vinkovcima, kao što se i u ovoj najnovijoj pojavljuju likovi iz prethodnih – napominje I. Babić. Zagreb je, kaže autorica, inspiracija sam po sebi, a novu je slikovnicu odlučila koncipirati kao devet različitih priča, odnosno fragmenata određenog Flekina života. – U jednom svom životu Fleka samo uživa u umjetnosti, u drugome je maskota Britanca, u trećem se vozi tramvajima, pulfer stil, naravno. Važno mi je bilo da nijedan od tih života zapravo ne završava, svidjela mi se ideja da se, primjerice, može provesti cijeli život samo uživajući u umjetnosti – objašnjava autorica. Iako je Fleka imaginarni lik, nakon što je slikovnica objavljena, kako kaže Iva, ispalo je da je oživio ili prešao u svoj deseti život.

– Javile su mi se kolegice iz Muzeja Ivana Meštrovića i otkrile da u parku galerije obitava pripitomljena muzejska maca, zove se Flekica i izgleda poput našeg Fleke. Nevjerojatna koincidencija koja nas je oduševila. I malo uplašila – priznaje. I ova slikovnica je, kao i prethodne dvije, pisana na hrvatskom i engleskom, a ove godine izlaze i hrvatsko-njemačka i hrvatsko-španjolska verzija. Odlučeno je tako, objašnjava I. Babić, jer je smatrala da time dobiva dodatnu vrijednost i širu primjenu.

– Automatski je razumljiva puno širem krugu čitatelja, iako ponajprije progovara ilustracijom koju svi mogu razumjeti i tu je Nikolina napravila odličan posao – kaže autorica, dodajući da njihove slikovnice često funkcioniraju kao svojevrstan suvenir i završe širom svijeta. Ono što bi htjela da čitatelji osjete je, pak, užitak u jednostavnim, malim stvarima kao što je i samo zajedničko čitanje slikovnica, pa i sve ono što i mačak radi: istražuje, igra se, spava, trenira, čita, putuje...

– Pokušala sam provući tim njegovim životima i laganu dozu humora, voljela bih da to osjete, da ih zabavi, potakne istražiti nešto, da vrte tu slikovnicu i otkrivaju je – ističe. Prvi čitatelj je, kaže, bio njezin sin Josip, kojem je slikovnica i posvećena. – Čitao ju je u autu, gledala sam ga u retrovizoru, nekoliko puta se nasmijao. Kasnije ju je šutnuo negdje u bespućima svoje sobe – kaže Iva kroz smijeh. Iako tekst nema edukativnu notu, dodaje, slikovnica je prepuna simbolike i naše bogate kulturne baštine i umjetnosti koja se na kraju spominje u nekoj vrsti kazala koje djeca mogu i preskočiti.

– Ipak, u slikovnici koja je i sufinancirana sredstvima Grada, prepoznat će arhitekturu, spomenike i poznate gradske motive, od krova crkve svetog Marka do kule Lotrščak. Tu su i razne kulturne reference, bliske i njima i njihovim roditeljima, od Toma i Jerryja do Krleže. Takav pristup djeluje posredno edukativno, umjetnost i kulturna baština ne ostaju nešto daleko i apstraktno, nego postaju dio osobnog iskustva, nečega poznatog i bliskog, što kod djece može izazvati misao poput: "Znam taj krov, tamo sam se šetala s bakom" – objašnjava autorica.

Slikovnica sadrži 18 velikih ilustracija i devet manjih, a ilustratorica N. Starčević Vorgić posebno izdvaja naslovnicu i Meštrovićevu "Povijest Hrvata". Na naslovnici se nalaze ulazna vrata Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, nekadašnje Moderne galerije, smještene u palači Vranyczany, a glavni lik, mačak Fleka zadovoljno sjedi unutra i gleda prema nama.

– Ova dojmljiva vrata od kovanog željeza dokaz su majstorstva u izumiranju i posjeduju iznimnu estetsku kvalitetu, a također su i hommage fotografkinji Mariji Braut. Vidjevši ih na njezinoj fotografiji koja posjeduje unutarnju dramatiku i za autoricu tipičnu atmosferu, znala sam da Fleka mora biti tamo i nenametljivo nas pozivati da zavirimo – objašnjava Nikolina. Važnost koju imaju Meštrović i njegova skulptura "Povijest Hrvata" u povijesti umjetnosti, nastavlja, pridonijela je tome da joj je ilustracija s Flekom na Meštrovićevoj skulpturi jedna od dražih.

– Pokazali smo ovdje Flekinu osobnu povijest jer čita poznate književne naslove važne svakoj mački i svakom mačkoljupcu, ali i ostvaruje jedan nježni i tihi dijalog s Meštrovićevom majkom i tako potvrđuje svoj identitet – napominje. Ilustracije, dodaje, nisu potpuno realne ni egzaktne, a to nije ni bio cilj.

Voljela bih da sam se još više uspjela odmaknuti od stvarnosti, no figurativna slikarica u meni to teško dopušta – priznaje. Neke od lokacija koje se pojavljuju u slikovnici, dodaje, su Jelačićev trg, Glavni kolodvor, Gornji grad, Hendrixov most, a u tragovima se pojavljuju i Marija Jurić Zagorka i Smogovci. – S nekim ilustracijama krene sve glatko i tako ostane do kraja, dok s drugima bude borba cijelo vrijeme, a ni na samom kraju ne budem u potpunosti zadovoljna. No nastojim se ne opterećivati tim nesavršenostima, nego prihvatiti ih – kaže ilustratorica.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.