Sedam je sati ujutro, vrijeme kada se zagrebačke ulice inače počinju puniti automobilima, tramvajima i ljudima koji žure na posao. No ovog ponedjeljka na Trešnjevki je prizor ponešto drukčiji. Tramvaja nema, na stajalištima tek pokoji putnik. Oni koji ovise o javnom prijevozu ipak su morali pronaći plan B. Među njima je Ljubica iz Sesveta, njegovateljica koja jutros mora stići na posao na Srednjake. Do centra grada uspjela je doći vlakom, a ostatak puta morat će prijeći pješice, kaže nam.
– Došla sam vlakom iz Sesveta do Glavnog kolodvora, a sada idem pješice prema Srednjacima – govori. Pred njom je još nekoliko kilometara hoda. Nada se, kaže, da će sindikati i gradske tvrtke što prije pronaći zajednički jezik jer joj se ne čini održivim ovako funkcionirati dulje vrijeme. Na Trešnjevačkom placu u međuvremenu nailazimo na grupicu građana koja je umjesto tramvaja odabrala gradske bicikle. Dok razgovaramo s njima, bicikli jedan za drugim nestaju sa stalka. Po bicikl je stigao i Borna. Inače ga, kaže, uopće ne vozi, no jutros nema druge opcije. Mora stići do Radničke, a inače je vezan uz tramvaj. Na izbor pritom nema što trošiti vrijeme – na stanici je ostao samo taj jedan nerezervirani bicikl i to onaj s dječijom sjedalicom.
– Idem prema Radničkoj, inače sam vezan za tramvaj, a danas je, eto, tako kako je. Ne razmišljam inače puno o tom štrajku, ali kada sam vidio kakve su im plaće, mislim da je nezahvalno štrajkati i ljude ostaviti u ovakvoj situaciji, da su ovisni o biciklu ili nekom taksiju koji je sada sigurno preskup – govori nam. Pitamo ga brine li ga koliko bi štrajk mogao potrajati. Borna kaže da bi njegov problem s prijevozom uskoro ionako mogao biti riješen. – U petak kupujem auto pa će mi, ako štrajk potraje, barem biti komfornije – kaže.
Na tramvajskom stajalištu kod Trešnjevačkog placa srećemo i Alana. Bicikl mu je i inače glavno prijevozno sredstvo pa mu štrajk nije bitno promijenio jutarnju rutinu. Kaže da ga koristi upravo kako bi izbjegao gužve u prometu. – Neka ljudi štrajkaju, što će se dogoditi za jedan dan? U Italiji je to svako malo – kaže. A što ako štrajk potraje dulje? – Neka ljudi traže svoja prava – odgovara.
Ovdje iz minute u minutu pratite sve što se događa sa štrajkom u Zagrebu.