Simpatičan, a strog. Mekan, a tvrd. Slab kad se ne očekuje, a jak kad se još manje očekuje. Naivan, a lukav – upravo tako glumac i redatelj Stjepan Perić opisuje staromodnog zagrebačkog ravnatelja Eugena Mohorovičića Katančića, središnjeg lika projekta "Bečka škola", koji razvija s redateljem Danielom Kušanom, a u kojem ujedno tumači i glavnu ulogu.
Osebujni ravnatelj Eugen Mohorovičić Katančić čovjek je koji školu u imaginarnom zagorskom mjestu Veselišće vodi s gotovo religioznom predanošću, a pritom je uvjeren da je upravo on najbolji ravnatelj u cijeloj Austro-Ugarskoj. Eugen se, objašnjava Perić, slijepo vodi onim što je naučio na svom studiju ravnateljstva u Beču i postdiplomskom u Budimpešti. Tu odstupanja nema. Škola mu je sve u životu, njegov najveći uspjeh, ali i najveći teret, govori autor. Smatra se, dodaje, mnogo važnijim u životima bivših i sadašnjih učenika nego što to zaista jest. Svoj posao radi presavjesno i rigidno i teško se miri s tim da je cijelu karijeru izgradio na vodstvu gimnazije u malom zagorskom selu Veselišću, objašnjava Perić.
– Dobar dan! Pozdravlja vas ravnatelj ove prekrasne škole. Ja sam Eugen Mohorovičić Katančić, srednje ime Oktavijan. Ovo je prvi video za naše internetske mreže! Mi bumo koristili naše mreže za to da škola dobije još puno učenika – kaže Eugen u prvom od humorističnih videa snimljenih u formi mockumentaryja, koje publika zasad prati samo na društvenim mrežama. U ovoj fazi razvoja "Bečke škole", kaže nam Perić, zaključili su da bi bilo korisno i zanimljivo osluhnuti kako diše publika i zato su na društvenim mrežama.
– Redatelj Daniel Kušan i ja već dulje razvijamo ideju za projekt. Koncept projekta nije nešto što smo nas dvojica izmislili, mockumentaryji postoje već dugo – napomnje Perić. "Bečku školu" publika je dobro prihvatila. Reakcije su sjajne, kaže, a gledanost velika.
Dobar pokazatelj su i privatne poruke ljudi koji su se samoinicijativno javili kako bi pohvalili projekt – ističe autor. Analitika na društvenim mrežama pokazuje da videe prate gledatelji različitih dobnih skupina, što autorima daje dodatnu potvrdu da projekt funkcionira. Perić ističe kako im je razumljivost sadržaja iznimno važna jer projekt i rade za publiku. Videi su, kaže, osmišljeni tako da funkcioniraju na više razina pa svatko može pronaći nešto što mu je zabavno.
– Naravno, postoji i mali postotak onih koji su zgroženi ili zabrinuti jer ne razumiju da nije riječ o pravoj školi, ravnatelju, zaposlenicima... njihove me reakcije, priznajem, zabavljaju – dodaje. Dobar odjek na društvenim mrežama, napominje, nije ga iznenadio jer vjeruje u projekt. Objašnjava kako su on i suradnici nastojali da svaki korak u procesu bude izveden onako kako, po njihovu mišljenju, treba izgledati rad na komediji. Jedan od glavnih izvora humora je Eugenova opsjednutost Austro-Ugarskom, no autor odmah razjašnjava kako ta fascinacija nije osobna.
– Ni Daniel ni ja nismo opsjednuti Austro-Ugarskom. To nam se činilo kao dobar poligon za humor koji proizlazi iz nostalgije za nečim s čime glavni lik zapravo nema stvarnu povezanost. Odabrali smo to i zato što je njezin trag u Hrvatskoj još uvijek vidljiv, arhitekturom i određenim duhom. U isto vrijeme, Austro-Ugarska nije kontroverzna tema koja izaziva veće podjele – kaže. Da je radnja smještena u Splitu, dodaje, Eugen bi možda bio zaljubljenik u Rimsko carstvo te bi nekom današnjem Vizigotu to sigurno smetalo. Publika, nastavlja, već pokazuje i želju za nastavkom i širim formatom.
– Publika očito želi još i zbog toga smo svi sretni. Za sada mogu reći da ćemo nastaviti razvijati sadržaj na našim društvenim mrežama. Hoće li "Bečka škola" u nekom trenutku dobiti i dulji format, zasad vam još ne mogu otkriti – zaključuje Perić. Ovo je, inače, drugi mockumentary projekt čiji je koautor. Upravo je on još 2010. gledateljima predstavio "Instruktora", koji je tada osvojio javnost, a često ga se spominje i u komentarima ispod videozapisa "Bečke škole".
No Perić napominje: "Nemojte me smatrati zaljubljenikom u taj žanr." On je sjajan ako se dobro napravi, što vrijedi i za druge žanrove, kaže. Osim Perića, u seriji glume i Ksenija Pajić kao tajnica Jolanda, koja iz sjene zapravo vuče konce, Hrvoje Kečkeš kao nastavnik filozofije i sindikalist Boris, dok Borko Perić tumači školskog pedagoga i vječnog ulizicu. U ulozi domara Franje pojavljuje se Draško Zidar, čiji je glavni cilj izbjeći što više poslova.