Navijati se išlo i u gipsu, u kockice odjeveni i psi

Tišina koja se može gotovo i čuti. Tako su Zagrepčani na glavnom trgu metropole dočekali francuske golove u hrvatskoj mreži. Samo na Trgu bana Jelačića u jednom je trenutku šutjelo više od 35.000 ljudi. I tako četiri puta tijekom devedeset i pet minuta. No nisu jedino šok i tišina obilježili jučerašnji sraz dviju momčadi. Bilo je tu i euforije, strepnje, tuge...

Čitav dijapazon osjećaja proživljavali su svi koji su bili prikovani uz ekrane u popodnevnim satima. Vrijeme kao da je stalo dok je hrvatska nogometna reprezentacija igrala za zlato.

I s nogom u gipsu

Automobili su prestali voziti, ulice su opustjele, a čak su i vozači tramvaja na kratko stali na mjestima gdje su mogli pogledati tijek utakmice na televizorima postavljenima u terasama kafića. I nitko od putnika u tramvaju nije se žalio... Stala je čak i kiša koja je u metropoli neumorno padala od jutra. Padaline nisu smetale onima koji su u kockastim majicama, šalovima i kapama krenuli prema Jelačić-placu dok je vani još lijevalo. Sunce se ukazalo taman dok su navijači počeli pristizati na glavni trg, koji su zaobilazili tramvaji, a šahovnicu je “obukao” čak i ban Jelačić

Veliko finale pratilo se i na Zrinjevcu te na Strossmayerovu trgu, u sklopu manifestacije Foodballerka, gdje je s građanima navijao i premijer Andrej Plenković kojem se pridružila Janica Kostelić, a bili su ondje i ministri unutarnjih poslova i hrvatskih branitelja Davor Božinović i Tomo Medved. Cijela masa ljudi u središtu Zagreba disala je kao jedan, tako da su i oni koji nisu dobro vidjeli utakmicu mogli pratiti tijek događanja prema reakcijama okupljenih, bilo da smo gol primili ili dali. Veliki šok uslijedio je nakon prvog autogola, no glasni ushićeni poklik zbog izjednačenja ubrzo je “probudio” one koji su se razočarano uljuljali u međusobno komentiranje.

U iščekivanju pobjede

Iz sna su, pak, doslovce prenuli bebe koje su mirno spavale u kolicima dok su ih majke obučene u kockice vozile pored gradskih avenija. To su ujedno bili i najmlađi zagrebački navijači na ulicama, a zajednički su navijale čitave obitelji, prijatelji, pa i psi obučeni u hrvatske dresove, a neke nije spriječila niti noga u gipsu... Gotovo do zadnjeg trenutka mnoštvo je očekivalo pobjedu, iako je, što je vrijeme više odmicalo, bilo sve jasnije da će hrvatski nogometaši doći kući sa srebrom.

Kratkotrajnu žalost vrlo brzo zamijenio je ponos, uz komentare “ovo je ogroman događaj i velik uspjeh. Bravo, naši!” Dok su Hrvati slavili drugo mjesto tradicionalnim skakanjem u Manduševac, jedan je Francuz svoje slavlje iskazao tako što se popeo na jedan od rasvjetnih stupova.