Osnovani su u 10. kolovoza 1895., a prvi nastup imali su na sprovodu oca domovine Ante Starčevića u veljači sljedeće godine. Sada pak Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Sljeme Šestine slavi 130 godina postojanja, a u tom se razdoblju afirmiralo kao jedna od najuglednijih folkloraških zajednica u Zagrebu.
Nema svečanosti bez poputnice
Europu su, kažu, proputovali uzduž i poprijeko, dvaput su se družili s papom Ivanom Pavlom II., a rado se prisjećaju i sudjelovanja u svečanoj povorci prilikom vraćanja kipa bana Josipa Jelačića na glavni gradski trg 1990. godine. Poznati su po svojoj nošnji te znamenitom crvenom kišobranu, a koliko je HSPD Sljeme Šestine važno za očuvanje kulturne baštine Prigorja i šire gradske okolice, svjedoči i to da nema važnijeg zbivanja u metropoli kojem nisu nazočili. Društvo je dobitnik i brojnih priznanja, među kojima i medalje Grada Zagreba te povelje Republike Hrvatske, a poduljem popisu velikih događaja u njegovoj povijesti odnedavno se može dodati i rođendanska milenijska fotografija koju je ispred vile Pongratz u Mikulićima snimio Šime Strikoman.
– Imamo oko 130 članova u šest vokalnih i tamburaških skupina, uključujući dvije dječje. Najmlađim je članovima između tri i četiri godine, a najstariji je naš bivši predsjednik Branko Krajač, koji će dogodine navršiti 90. U našoj su folkloraškoj obitelji roditelji s djecom, bake i djedovi, unuci, bilo je tu i brakova, pa i razvoda. Stalno smo zajedno, probe imamo svaki dan – govori Kruno Vuk, čelnik sljemenaša.
Specifični su i po tome, napominju u društvu, što sami izrađuju svoje nošnje. – Šestine su nekoć bile trbuh Zagreba. Naše su žene prodavale na tržnici ono što su uzgojile na polju, a svi su ih poznavali upravo po nošnji. Riječ je o krutom platnu, mješavini pamuka i lana. Tkalci su zapravo bili muškarci, a žene su na ruho vezle karakteristične križiće prepoznatljive crvene boje. Svatko od nas kod kuće ima nošnju od svojih starih, a djecu se trudimo što više naučiti o njoj tako da je mogu čuvati. Danas se rade rekonstrukcije kožunaca i lajbeka, odnosno ženskih i muških prsluka, opanaka, remena, a našem predsjedniku to dobro ide – kaže članica Dora Vukadin. O kvaliteti rada šestinskih švelja, dodaje, govori i to što su 2016. osvojili prvu nagradu za najbolju rekonstrukciju narodne nošnje, koju prati još jedna zanimljivost.
– Naša je svečana nošnja, naime, ponajprije bila žuta. I ponosni smo na one koji kući još imaju staru žutinu, to znači da je nikada nisu oprali i da su nošnju jako dobro čuvali – ističe. No, kako će izgledati budućnost izrade narodnog ruha, napominje, nije sigurna s obzirom na to da tradicijska zanimanja koja im u tome pomaže izumiru. – Poznat je naš šestinski škrlak, tradicijski šešir, koji je donedavno radio poznati klobučar Zlatko Cahun. Koriste se zečja dlaka i poseban kalup, a ako drugi nemaju potrebnog znanja, propast će nam taj dio izrade nošnje – objašnjava Dora Vukadin.
Društvo sudjeluje na svim većim domaćim i međunarodnim folklornim manifestacijama, a prepoznatljiv dio njihova repertoara su pjesma "Lijepe li su nam Šestine" te tradicionalna poputnica kojom otvaraju svaki svečani koncert ili proslavu obljetnice. – Imali smo jedno vrijeme i običaj da poputnicu izvedemo kad god nam se na probi pridruži novi član – kaže Branko Ferina, član društva već pet i pol desetljeća. Klasici plesnih skupina su pak šestinski drmeš i drmačica, koji su se nekoć koristili kao oblik zavođenja
– Karakteristika je drmačice da se izvodi u paru ili u kolu, i to tako da se stoji na mjestu, a tijelo se, kako kaže i ime, drma. To su baš sitni titraji koji izgledaju pomalo smiješno, ali ih je su teško izvesti. U starim su danima djevojke i momci bili čedni, a ovako su pokazivali da im se netko sviđa – tumači Dora Vukadin.
Pomogli i obnovu crkve
Svakodnevno vježbaju u vili Pongratz, koju stanovnici Mikulića zovu dvor, a objekt dijele s vrtićem. Ondje su od 1984., a prije toga koristili su prostore Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Bijenik te druge lokacije. – Nikada nismo imali svoj dom, o tome sanjamo. Nošnje, instrumente i druge važne predmete čuvamo kod kuće – kaže Vuk.
A osim za kulturnu baštinu brinu se i za svoju zajednicu. Budući da je šestinska crkva teško stradala u potresu, sljemenaši su u povodu 130. obljetnice u svibnju održali humanitarni koncert, a sav je prihod išao za obnovu.