Uvijek rezervno

Na Sljeme se ne ide kao na plac, pogledajte kako postati planinar

Foto: Boris Ščitar/PIXSELL
27.11.2011., Sljeme, Zagreb - Dok se Zagreb gusio u magli, zagrepcani su uzivali na suncanim obroncima Medvednice. Photo: Boris Scitar/PIXSELL
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
19.01.2016., Zagreb - Prof. Zeljko Gobec, gorski vodic, ucitelj skijanja sa ISIA licencom i predsjednik SGVH. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
09.01.2012., Ogulin - Brojni planinari iz cijele Hrvatske pridruzili su se tradicionalnom pohodu na Klek i tako obiljezili Planinarsku Novu godinu koja se obiljezava prve nedjelje u godini. Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
16.02.2016.
u 11:00
U ruksaku uvijek mora biti rezervna odjeća, a ako se ide na Sljeme, eventualno boca vode jer su planinarski domovi dobro opskrbljeni gablecom po cijeni od 20 do 30 kuna
Pogledaj originalni članak

Planinarska grupa brza je onoliko koliko ide najsporiji.

U planine se gotovo nikad ne ide sam. A na početku i začelju kolone uvijek moraju biti dva iskusna vodiča. Zagrebačka planina sve je više privlačna planinarima rekreativcima željnima provesti dan u prirodi. Penju se roditelji s djecom, pa čak i s najmlađima koji još ne hodaju, već mirno “kunjaju” u nosiljci. Prijatelji u društvu vole istraživati sedamdesetak staza koje vode do vrha Medvednice, a svoje snage ispituju i oni koji utabanim putevima idu biciklima.

Penjao se i na 7000 metara

Sve ih je prošao iskusni planinar, danas predsjednik Saveza gorskih vodiča Hrvatske Željko Gobec. Ovaj 76-godišnjak još uvijek rado planinari, a Sljeme mu je “mačji kašalj”. Penjao se, naime, na afričke vrhove Tanzanije, Toga, Kenije, bio je na vrhu Kilimandžara, no u planinarskim je krugovima poznat kao Himalajac.

– Najviši vrh nas koji sam se popeo je Annapurna na Himalaji, odnosno na 7525 metara – kaže Željko Gobec, kojeg u njegovim planinarskim izletima prati i supruga. Da se postane planinar potrebna je volja, dobra forma, ali i oprema na koju se mora misliti, kaže Gobec. Nikako se na planinu ne bi smjelo ići kao u šetnju ili plac. Najbitnije su dobre cipele, koje će učvrstiti zglob, štapovi za hodanje (koji mogu rasteretiti tijelo i do 30 posto težine), jakna otporna na kišu (ili dodatna kabanica), sportska majica koja odvodi znoj izvan nje i brzo se suši, a u zimsko doba godine i kapa te rukavice.

– U ruksaku uvijek mora biti rezervna odjeća, a ako se ide na Sljeme, eventualno boca vode jer su planinarski domovi dobro opskrbljeni gablecom po cijeni od 20 do 30 kuna – kaže Gobec. Sa sobom se može ponijeti i komadić sira, suhe kobasice ili špeka, ali i tzv. željeznu hranu.

Nema signala u planini

– Tako planinari nazivaju konzerve, praktične za nošenje. Dobro dođe kompas i karta jer ima točki na Sljemenu gdje GPS na mobitelu ne radi. Nema signala – upozorava Gobec. Sljeme i Samoborsko gorje idealno je za početnike jer staze nisu prezahtjevne, a želi li se pristupiti planinarenju ozbiljnije, može se javiti u neko od 56 planinarskih društava Zagreba.

– Najjača je HPD “Zagreb-Matica”, s 2000 članova. Zagrebački planinari čine jednu trećinu planinara RH, sveukupno ima 10.000 članova – kaže Gobec.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.