Saloni, odnosno bludilišta, bila su kao u starim klasičnim filmovima iz šezdesetih. Namještaj je bio presvučen crvenim baršunom, žene su nosile otmjenu i čipkastu robu dok su kao kraljice zagrebačkih noći muškarce čekale pod prigušenim svjetlima i dimom. Izgledalo je otprilike ovako u kuplerajima u 20. stoljeću koji su se nalazili na prostoru današnje Medvedgradske – dočaravala nam je voditeljica Muzeja grada Zagreba Ivana Čeko dok smo putovali kroz vrijeme u sklopu tematskog vodstva „Potok Medveščak – potok u srcu Zagreba“ kroz koje se može saznati o cijeloj njegovoj povijesti i značajnosti.
Bordeli su, inače, nastali na mjestima gdje su bila kupališta na potoku. Tako su, primjerice, u Medvedgradskoj postojala dva, u Novoj Vesi tri, a na Ksaveru je bilo, pak, ono najotmjenije u koje je zalazila gradska „krema“.
– Zanimljiv je podatak kako su kupališta imala bazene s protočnom vodom, a mogao se imati i pravi spa tretman s pomoću uređaja za znojenje i tuširanje, naprave za ispiranje i uštrcavanje vode u pojedine vanjske otvore tijela. Čak je u sklopu tog svojevrsnog kompleksa postojala i gostionica za dijetnu prehranu te zdenac s, kako pišu povjesničari, dobrom pitkom vodom punom minerala – nabraja I. Čeko.
Kupanje u grijanoj vodi
Kupalo se tada u grijanoj vodi iz Medveščaka, a bazene su za posjetitelje pripremali takozvani kupelnici, odnosno balneatori. Imali su i bizaran običaj puštanja krvi iz žila, no, bila su to vremena u kojima su brijači bili i kirurzi, i zubari.
A osim što je Medveščak bio glavni izvor za „bućkanje“, relaksaciju i zabavu, bio je i gospodarski važan jer su na potoku nastale prve manufakture i to, primjerice, papira, starih krpa, likera…
– Suknara, odnosno kožara, Franje Kuševića se nalazila kod crkve svetog Ksavera, a bila je jedna od najvećih manufaktura tekstila u tadašnjoj sjevernoj Hrvatskoj. Kaptolska manufaktura papira u Novoj Vesi, pak, slovi kao jedna od najstarijih – govori Ivana Čeko.
Usto, voda je stoljećima tjerala gradske, kaptolske, cistercitske, župne i obrtničke mlinove gdje se mljelo žito koje je prehranjivalo čitavo stanovništvo Zagreba. S radom su prestali sredinom 19. stoljeća, netom prije nastanka paromlina, dok se potok zatrpavao radi modernizacije i gradnje kanalizacije.
– Nekad je uzduž Medveščaka bilo 25 mlinova, a tekao je sve od Ksaverske doline do današnjeg Žitnjaka te dijelio slobodni kraljevski grad Gradec i biskupski Kaptol. Prvi se put, inače, spominje u ispravi kralja Emerika 1201. godine u kojoj se potvrđuju međe između ta dva dijela. Spominju ga i kralj Bela IV. u Zlatnoj buli i kralj Matija Korvin u kasnijim potvrdama – govori voditeljica. A bio je zaista od tolike važnosti da su se oko njega lomila koplja, i to doslovno. Gradec i Kaptol, naime, nisu se mogli dogovoriti čiji je most koji spaja, ali i očito razdvaja, susjede. Rasprava između te dvije zagrebačke strane je eskalirala u divljački obračun 1667. godine, a stotinjak godina poslije na tom je mjestu sagrađen Krvavi most, gdje danas stoji istoimena ulica, koja je podsjetnik na bjesomučan i historijski obračun.
– Istaknuti restaurator i slikar Jozo Kljaković najbolje je to dočarao svojim kistom te je i tako nastala „Krvava borba“ – kaže I. Čeko pokazujući na njegovu genijalnu sliku ulja na platnu.
Velike bujice
Osim što ima burnu povijest, Medveščak je imao i buran tok pa je tadašnjem stanovništvu donio mnoge nevolje.
– Bujice su nanosile velike probleme Zagrepčanima. Prva velika poplava, primjerice, bila je 1651. godine i po cijelom se Zagrebu razlila voda. Srušila je kuće do temelja i čak je 52 ljudi preminulo. Djeca su vriskala i plakala, tresli su se zidovi, razoreni su mlinovi i mostovi… Na Zrinjevcu su se čak bacakale pastrve koje je bujica donijela s Kulmerovih ribnjaka – opisuje voditeljica ture Ivana Čeko. Zbog toga je, dodaje, originalni tok ove svojevrsne gorske rijeke morao nestati.
– Nije potpuno zapunjen, samo malo preusmjeren pa on i dandanas teče od Kraljičina zdenca do Ivanja Reke. A kao uspomenu na njegovo prvotno izdanje imamo u centru metropole ulicu Mlinovi i Mlinarsku cestu kako bi sjećanje na bogatu prošlost Zagreba ostalo živo – zaključuje I. Čeko.
Fascinantna povijest i zanimljivi detalji mogu se čuti u sklopu ove besplatne tematske ture koja do subote počinje u terminima od 11 i 15 sati, u nedjelju u 10 i 12.30 sati, a traje svega 45 minuta. Broj sudionika ograničen je na maksimalno deset ljudi po turi pa je obvezno najaviti dolazak barem dan prije e-mailom na info@mgz.hr ili telefonom na 01/ 48 51 361 i 01/48 51 362. Posjetitelji mogu kupiti katalog Potok u srcu Zagreba po sniženoj cijeni od 50 kuna.