Tko je najviše učio, a tko je bio grubijan te kako je prošlo maturalno putovanje na Maksimirskom jezeru 1944. godine prisjećali su se jučer Ivan Latković, Željko Salzberger i Robert Perković. Susreli su se u restoranu nasuprot gimnaziji u Križanićevoj iz koje su kao maturanti izašli prije točno – 70 godina! Nesvakidašnja obljetnica mature za trojicu polaznika tadašnje 2. muške realne gimnazije nije čudna jer oni se sastaju još od mature, svakih pet do 10 godina.
– Nekad je dolazilo svih 36 učenika, a pridružili bi nam se i profesori, no s vremenom nas je bilo sve manje tako da smo se danas našli samo nas trojica 90-godišnjaka – kaže Željko Salzberger, inicijator druženja. Ističe i da još četvorica kolega na sastanak nisu došla zbog lošeg zdravlja.
– To je postala tradicija, ja imam broj dečki koje nazovem, a oni se uvijek odazovu – objašnjava Željko Salzberger te napominje da će sastanaka biti sve dok je zdravlja.
Koliko su sastanci za bivše učenike 8.b razreda važni, dokazuje Robert Perković koji je u Hrvatsku iz SAD-a, gdje živi već 57 godina, došao samo zbog obljetnice.
– U gimnaziji smo proveli 8 godina i nosimo brojne uspomene, sjećam se kako su me jednom zamalo izbacili jer sam imitirao profesora – prisjeća se uz smijeh Ivan Latković dok je s kolegama listao imenik te nekoliko albuma sa slikama iz školskih dana.
"Nije važno koliko je godina u našim životima,već koliko je života u našim godina."