Utihnuli su čak i šahtovi. Nitko više neće misliti na M. Bandića

Da bi čovjek reč rekel, osim da ko tele zine u lice svoga gradonačelnika. Oduvijek je bio spektakularan, kaj je, je.

Baš prošli tjedan, prvi čovjek metropole, bez pretjeranog truda, stanare Desprimske ostavio je bez teksta. Zbog šahtova koji klepeću. I stvaraju buku. I dok se Bandić kitio perjem važnosti poručujući tako Zagrepčanima da misli na prioritete grada, zastave na svakom uglu i klepetanje šahtova, da se ne bi pomislilo na koji drugi projekt, stanari Desprimske su u gradonačelnika zinuli.

Od šoka. Nije ljudima za zamjeriti – nikada prije nisu vidjeli toliko uzvanika, šefova raznih podružnica, djelatnika gradskih tvrtki okupljenih oko jednog šahta. Nisu bome vidjeli ni toliko ljudi da po šahtu skakuću zadovoljni jer su riješili klepetanje koje, kaže to Bandić, budi stanare oko tri ujutro. Nije do stanara.

Uvjeren je, naime, Bandić da ga Zagrepčani sanjaju, i u prekinutom snu, zbog buke šahta, spominju njega i njegovu majku. Pa da prekine agoniju povlačenja vlastita si imena po ustima sugrađana u neprimjeren sat, zasukao je rukave i bacio se ukoštac sa šahtovima.

– Kad “klapne” u tri ujutro čovjeku pod prozorom, kaj mislite koga se sjeti? Pa mene i mame mi – kazao je tako gradonačelnik Bandić. I svi su njegovi suradnici šutjeli. Nitko mu nije objasnio da i kada ga Zagrepčani prevale po ustima to zasigurno nije zbog buke šahta.

To je zbog nedovršene kanalizacije, sljemenske žicare, zbog vrtića i škola s azbestnim krovovima, zbog zapošljavanja u gradskim odjelima gotovo svih članova pojedinih obitelji, zbog neriješenih prometnih gužvi, zbog čestih promjena stavova i nagle amnezije koja Bandića tako olako zahvati uglavnom u istom periodu – tjedan dana prije svakih izbora za gradonačelnika.

Šteta! Jer da je netko i progovorio mogao je Bandiću nabrojiti najmanje dvadeset projekata koje nije nikada realizirao i zbog kojih nikada nije okupio svitu da koncentrirano gleda i traži rješenja. Niti bude. Njemu su šahtovi lakše gradivo.