Remenarsko-tapetarska radionica Nenada Botičkog, jedina takve vrste u Samoboru, prepuna je teške kože, torbi za lovačke puške, naprtnjača, šivaćih mašina, pa čak i komota - teškog oklopa za konjske glave, izrađenog od kože i konjske dlake. Komot se, naime, stavlja konjima na glave te se na njega privezuju uzde, odnosno užad pomoću kojih životinja vuče teret.
Tradicionalan obiteljski obrt utemeljen je još 1958. godine. Unatoč boomu visoke tehnologije, Botički još ručno šiva opremu za privezivanje konja i bikova u stajama. Godišnje preradi čak 600 kilograma goveđe kože.
- Šijem uz pomoć konopca, dvije igle i šila - priča N. Botički, pokazujući proces proizvodnje. Majstor, naime, sjedi na posebnu stolcu, kojem je na vrhu čvrsto pričvršćena debela koža. Budući da ni najveća igla ne može probiti tri centimetra debelu kožu, rupu prije toga probuši šilom. Potom, kroza svježe probušenu rupu, sa svake strane istodobno progura iglu s konopcem.
- Za ovaj je posao potrebna iznimna fizička snaga, ali i velika volja. Međutim, remen za privezivanje konja, primjerice, sašijem u samo sat vremena - priča N. Botički.
Budući da je seljaka koji timare konje sve manje, Botički opremu prodaje uglavnom konjičkim farmama. Osim za konje, samoborski obrtnik proizvodi i kožne opasače i pogonske remene za električare. Kožna galanterija, torbice i remenje samoborskom kožaru nisu specijalnost jer je, kako kaže, tržište prezasićeno uvoznim proizvodima.
Budući da je shvatio kako se od tradicionalnog obrta teško živi, Botički se, osim ručnim prerađivanjem kože, bavi i tapeciranjem namještaja te izradom cerada i tendi za kamione. Veliku ljubav prema starom obrtu prenio je i na sina. Stoga se nada da će izvorne rukotvorine iz njegove radionice, usprkos suvremenim tehnologijama, još dugo krasiti i pomagati konjušarima i svima koji cijene trud starih majstora te polažu pažnju na tradicionalne obrte.
T. Kraljić