“Glasnogovornik” je bezimenih ljudi.

I to onih koji su živjeli prije više stoljeća. Njihove su kosti pronađene na lokalitetima po cijeloj zemlji. A danas ih u kutijama čuvaju u prostorijama u Kovačićevoj ulici u centru grada. O 10.000 kostura brine se iskusni antropolog i forenzičar, prof. dr. sc. Mario Šlaus, poznat i kao scenarist i voditelj TV serijala “Zapisano u kostima”. Zbirku je prikupio u sklopu Antropološkog centra HAZU-a, kojemu je upravitelj. Utemeljio ga je uz pomoć akademika Pavla Rudana 2012., iako se i prije borio da antropološka znanost dođe na današnju razinu.

Preko zuba do kuge

Pitate li, naime, svjetske antropologe što misle o hrvatskom centru, reći će da okuplja iznimne stručnjake. Zbog takve reputacije dr. Šlaus svakodnevno surađuje s njemačkim, engleskim, američkim i drugim institucijama. Velika zbirka kostura dodatan je plus, pa studenti izvana dolaze učiti na kostima Hrvata.

– Moj prijatelj iz Pittsburga kaže da ima veliku zbirku, a u njoj je 30 kostura. Studenti u SAD-u nemaju na čemu raditi, pa dolaze k nama. Trenutačno sam mentor na tri američke disertacije – kaže dr. Šlaus, čija ekipa zauzvrat u istraživanjima koristi najnoviju tehnologiju stranih instituta i sveučilišta. A pomažu im i profesionalci koji ondje rade.

– Već dugo surađujemo sa sveučilištem u Cambridgeu, gdje sa sigurnošću utvrđuju što su jeli naši preci prema kemijskom sastavu iz kosti. Ona je sasvim drukčija ako čovjek pretežito jede meso ili ako jede ribu. Na Institut Max Planck u Leipzigu, gdje su stručnjaci za populacijsku genetiku, nedavno smo poslali na analizu dio zuba čovjeka koji je bio pokopan na starom groblju kod crkve sv. Franje na Opatovini, koje je postojalo od 12. do 16. stoljeća. Njegov je grob jedini bio zasut vapnom, što upućuje na mogućnost da je bolovao od kuge. Najstariji kostur koji čuvamo pripadao je čovjeku koji je živio 8000 godina prije Krista – prepričava dr. Šlaus, i to tako da ga može razumjeti i svaki laik. Jednostavan rječnik koristi i na predavanjima kojima je cilj popularizacija znanosti, a i na TV seriji je odlučio raditi kako bi za nju zainteresirao mlade ljude.

Zagrljeni bračni par

Pregledao je dosad više od 15.000 kostura, pa se, kaže, teško sjetiti priče svakog pojedinačnog. No, jedna od ljepših mu je ona bračnog para koji je zakopan zagrljen. Najteže mu je analizirati dječje kosti, iako je smrt djeteta u prošlosti bila česta pojava.

– Od deset, preživjelo ih je dvoje. Puno su umirale i žene na porodu, sve zato što nisu znali da postoji mikroskopski svijet – govori dr. Šlaus dok ispred njega stoje kosti 50-godišnjaka s Kornata koji je živio u srednjem vijeku.

– Iz kosti se vidi da je bio prava frajerčina s mišićavim leđima i jakim rukama. Na arkadi je zarasla napuklina, a nema ni prednjeg zuba, što upućuje na nasilje. Čovjek se očito volio tući – ističe dr. Šlaus, koji je identificirao i kosti poginulih u bitci na Krbavskom polju, a i ostatke više od 3000 žrtava Domovinskog rata. Na tom je projektu radio s ekipom iz Smithsoniana, gdje je početkom 1990-ih bio tri mjeseca na stipendiji.