Na Dan grada Zagreba, 31. svibnja, Zagrebačka filharmonija u Koncertnoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog priređuje koncert “To je moj Zagreb”, glazbeni hommage gradu koji je desetljećima bio neiscrpna inspiracija skladateljima, pjesnicima i izvođačima. Pod ravnanjem Alana Bjelinskog nastupit će neka od najprepoznatljivijih imena domaće glazbene scene – Drago Diklić, Zdenka Kovačiček, Lado Leskovar, Renata Sabljak, Dražen Bratulić i Valentina Fijačko Kobić.
Na programu će se naći antologijske skladbe posvećene Zagrebu poput “Pjesme Zagrebu”, “Trešnjevačke balade”, “Golubova” i “Tebi grade moj”, pjesme koje su desetljećima oblikovale identitet grada i ostale trajno upisane u kolektivnu memoriju publike. Koncert je zamišljen kao svojevrsno glazbeno putovanje kroz zagrebačke ulice, trgove i uspomene, ali i podsjetnik na važnost očuvanja domaće glazbene baštine.
– A kome ćemo pjevati nego našem glavnom gradu? Zagreb je najljepši grad! Mene je žao da se ta naša glazbena tradicija ne čuje malo više, kao što je to u svijetu. Dan danas Frank Sinatra se sluša kao da je živ jer ljudi vole dobru muziku. Kod nas je to malo zapostavljeno. Šteta. Naša glazba je itekako dobra, posebno glazba mog vremena – bila je cijenjena i u svijetu. ’62. godine je naš festival proglašen najboljim europskim festivalom – rekao je Drago Diklić, podsjećajući na vrijeme kada su zagrebačke šansone i festivali imali međunarodni ugled.
Slično razmišlja i Zdenka Kovačiček, koja ističe važnost očuvanja pjesama nastalih u zlatnim desetljećima Zagrebačkog festivala.
– Tradiciju treba čuvati. Budući da sam rođena u Zagrebu i odrasla u vrijeme kada su se pisale te divne pjesme, kada su se predstavljale na Zagrebačkom festivalu, drago mi je da ljudi i dalje imaju priliku čuti te pjesme ne samo na radiju, nego i uživo. Uživo je to sasvim nešto drugačije, rekla je Kovačiček.
Glumac i pjevač Dražen Bratulić naglašava kako ove skladbe i danas imaju snažan umjetnički potencijal. – Zaista su to predivne pjesme koje treba izvoditi i čuvati. Ja kao glumac uživam jer su scenične, traže svoje priče, traže uz pjevačke vještine i kazališnu dramaturgiju, kaže Bratulić.
Koncert “To je moj Zagreb” neće biti samo večer nostalgije i evergreena, nego i osobna priča izvođača o gradu u kojem su odrastali, stvarali i kojem se uvijek vraćaju. Mnogi od njih uz Zagreb vežu najvažnije životne i umjetničke uspomene. – Ja Zagreb iskreno volim, to ne govorim da bih se nekome svidio. Znam Trešnjevku, Gornji grad, Maksimir, imao sam tu puno prijatelja, nažalost nekih nema više. Zagreb je lijep grad! I ljubomoran sam jer Zagreb ima tramvaj, a Ljubljana u kojoj živim nema, rekao je Lado Leskovar, evocirajući uspomene na grad koji ga je obilježio.
Posebno emotivno o Zagrebu govori Zdenka Kovačiček, prisjećajući se djetinjstva i prvih nastupa. – Radije se sjećam starog Zagreba. Rođena sam u tadašnjem predgrađu, Martinovki. Tamo sam krenula u kazalište, počela svirati harmoniku, nastupala za susjede… tu je bilo moje rođenje sa scenom. Kasnije sam se preselila na Sveti Duh. Grad mi je danas sve tužniji, promet je sve gori, susjedi su nas napustili. Nekada su susjedi zajedno pili kave, danas se gotovo i ne pozdravljaju, kaže umjetnica.
Upravo će takve osobne priče, utkane u pjesme koje generacije Zagrepčana znaju napamet, obilježiti večer u Lisinskom. Koncert Zagrebačke filharmonije tako postaje više od glazbenog programa – svojevrsna posveta gradu, njegovim ljudima, uspomenama i glazbi koja ih povezuje.