Gotova je resutouracija najstarije parnjače u fundusu Hrvatskog željezničkog muzeja (HŽM), za čiju su obnovu Hrvatske željeznice izdvojile oko stotinu tisuća eura. O parnjači koja je prvi put restaurirana početkom 1990-ih pa potom i 2000-tih, no radilo se o kozmetičkim izmjenama, već smo pisali u Večernjaku. Za projekt bilo je teško pronaći izvođača radova zbog nedostatka specijaliziranog kadra pa se na natječaje Hrvatskih željeznica nitko nije javljao. No, njezina je obnova sada završena.
Ovu parnu lokomotivu mnogi nazivaju "Crna Katica". Nije to ništa neobično jer su strojovođe voljele lokomotivama nadijevati ženska imena. – Ima tu i Severina, Barica... no važno je da se radi o jedinom sačuvanom primjerku serije 125-05 – istaknula je u prosincu ravnateljica HŽM-a Renata Veličan koja i nije ljubiteljica takvih nadimaka. Proizvedena je 1891. godine u mađarskoj tvornici MÁV Gépgyár u Budimpešti, a za nju je tada trebalo izdvojiti 798.600 nekadašnjih dinara. Na hrvatskim tračnicama prometovala je čak 60 godina i to na pruzi Budimpešta – Koprivnica – Dugo Selo – Zagreb – Karlovac – Rijeka i to vozeći 45 kilometara na sat. Godina 1969. u njezinoj je lokomotivskoj knjizi upisana kao zadnja godina u kojoj se prati njezin rad. Prije nego li je preuzeta u muzejski fundus, lokomotiva je bila od 1981. izložena u Koprivnici, na Spomen-području Danica i to na mjestu gdje je osnovan prvi ustaški sabirni logor.
Premda kolaju priče kako je korištena za prijevoz logoraša, za to ne postoje nikakvi povijesni dokazi, objašnjava nam R. Veličan. – Sve što znamo o ovoj parnjači zapisano je u njezinoj lokomotivskoj knjizi, a ni tamo ni u ikojem drugom povijesnom spisu ne postoje tvrdnje koje idu tome u prilog – dodaje. Lokomotiva nakon obnove postaje dio koncepcije spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima, koji se nalazi na Glavnom kolodvoru, a čiji su autori Dalibor Stošić i Krešimir Rogina.
Lijepa vijest