Udruga Hrvatsko-talijanski mozaik iz Rima dodijelila je priznanje “Žena godine 2026.” Zrinki Bačić i Luči Žuveli za njihov izniman doprinos hrvatskoj zajednici i jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Italije. Zrinka Bačić posebno je nagrađena i za dugogodišnje inicijative i projekte u Mozaiku te promociju Hrvatske u Rimu, dok je Luči Žuvela istaknuta zbog svojega akademskog, kulturnog i društvenog rada u području jezika, migracija i interkulturalnog dijaloga. Uz jubilarno, deseto obilježavanje Dana žena, udruga Hrvatsko-talijanski mozaik organizirala je i svečanu dodjelu posebnog priznanja osobi najzaslužnijoj za brojne inicijative i projekte u prvom desetljeću djelovanja. Tako je, uz redovitu dodjelu priznanja “Žena godine”, Zrinka Bačić proglašena i “Ženom desetljeća”.
Uz to priznanje pokrenuta je, pod vodstvom predsjednice Mozaika Ivane Miline, i dodatna inicijativa – simboličan znak zahvalnosti Zrinki Bačić za energiju, predanost, entuzijazam i ljubav koje svakodnevno ulaže u hrvatsku rimsku zajednicu. Velikodušan odaziv stigao je ne samo od sadašnjih članova Mozaika nego i od osoba koje su tijekom jedanaest godina djelovanja bile u doticaju s udrugom, iako njihove adrese danas možda više nisu rimske. Time je još jednom potvrđen njezin snažan utjecaj i prepoznatljiv doprinos promociji Hrvatske u Rimu i razvoju lokalne zajednice. Zrinka Bačić, potpredsjednica rimskog Mozaika, dobro je poznata u krugovima hrvatske zajednice diljem Italije, a često je i prva osoba kojoj se obraćaju oni koji dolaze u Rim, bilo iz Hrvatske ili iseljeništva.
U rujnu ove godine navršit će se 36 godina otkako živi u Rimu. Ipak, koliko god dugo ondje boravi, njezin je život uvijek bio snažno prožet Hrvatskom. Profesionalni put započela je u Veleposlanstvu pri Svetoj Stolici, gdje je radila deset godina, a posljednja dva desetljeća zaposlena je u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Italiji. Rođena na otoku Pašmanu, srednju školu završila je u Splitu, a s navršenih devetnaest godina, na nagovor prijateljice koja je ljetovala u Mrljanima, dolazi u Rim. Planirala je ostati tek nekoliko mjeseci, no rat je donio životni zaokret i privremeni boravak pretvorio u trajni život u Vječnom gradu. Rim joj je ubrzo pokazao i svoju ljepšu stranu.
Nedugo nakon dolaska upoznala je današnjeg supruga Fabrizija, koji nije postao samo njezin životni suputnik i otac njihovo troje djece, nego i najveća podrška u njezinu nesebičnom zalaganju za projekte kojima gradi mostove između Hrvatske i Italije. Kroz brojne inicijative Zrinka je postala važna spona između dviju zemalja, zasluživši epitet “veleposlanice srca”. Njezin rad nadilazi administrativni okvir – riječ je o trajnom i predanom povezivanju dviju domovina koje podjednako voli.
U nagrađenom kratkometražnom filmu njezine kćeri Giulije, nastalom kao dio završnog rada, otkriva se i intimniji dio životne priče Zrinke Bačić. Kroz taj video profesori i učenici rimske gimnazije imali su priliku iz prve ruke čuti svjedočanstvo o odrastanju u posljednjim desetljećima bivše Jugoslavije, o Domovinskom ratu i iskustvima ljudi koji su ga proživljavali izvan domovine. Razdvojenost od obitelji dodatno je učvrstila međusobnu povezanost, a zajedništvo im je postalo oslonac i u trenucima obiteljske tragedije.
Teško je pobrojati sve aktivnosti u kojima je sudjelovala, osobito od devedesetih godina, kada je prikupljala pomoć za stradale u Domovinskom ratu. U posljednjem desetljeću osobito je aktivna na području kulture i umjetnosti. Kao strastvena ljubiteljica nogometa, 2012. godine u Rimu osniva hrvatsku nogometnu momčad “Croazia”, a potom pokreće i “Nogometni turnir prijateljstva”, u kojem sudjeluju brojna veleposlanstva.
Ljubav prema nogometu dijeli s obitelji, osobito sa suprugom i sinovima, navijačima Rome, a redovito organizira i zajednička gledanja utakmica hrvatske reprezentacije. Tijekom godina primila je niz priznanja, među kojima se ističu Večernjakova domovnica (2017. i 2025.), nagrada “Energije za Rim 2025.” te brojna druga priznanja za promociju Hrvatske u svijetu. Autorica je i inicijatorica brojnih projekata, među kojima su “Glava u balunu”, “Hrvatski susreti u Rimu”, “CROetno festival” i drugi, usmjereni na povezivanje zajednice i promociju hrvatske kulture.
Ne zaboravlja ni svoj rodni Pašman, kojem se redovito vraća i gdje planira provoditi mirnije dane. Ondje, između maslinika i vrta, puni energiju za nove projekte, dok njezina zajednica u Rimu s nestrpljenjem očekuje nove inicijative. U obrazloženju priznanja predsjednica Mozaika Ivana Milina istaknula je njezine ključne osobine – predanost, odgovornost i sposobnost okupljanja ljudi. “General”, kako ju je od milja nazivala suosnivačica Mozaika Sarah Zuhra Lukanić, osoba je koja ne štedi sebe, ali ni druge kada je riječ o zajedničkim ciljevima. Istodobno je karizmatična, velikodušna i hrabra, što je publika potvrdila glasnim odobravanjem. Upravo ta kombinacija čini je osobom koja gradi mostove među ljudima i kulturama.
Sve to uspijeva uskladiti uz posao, obitelj i zajednicu, čineći njezin doprinos još vrjednijim. Ovim priznanjem Mozaik je odao počast pojedincu čiji je rad duboko obilježio zajednicu. Poseban i svečan dio večeri bila je dodjela priznanja “Žena godine 2026.” Luči Žuveli, koja se osobito istaknula svojim radom u zajednici te doprinosom jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Italije.
U obrazloženju nagrade predsjednica Mozaika Ivana Milina istaknula je niz predavanja i prezentacija koje je Luči održala za udrugu, naglašavajući njezinu spremnost da svoje znanje stavi na raspolaganje zajednici. U svom djelovanju spaja akademsku izvrsnost s ljudskom toplinom, koristeći svoje obrazovanje iz područja jezika, književnosti, migracija i ljudskih prava u radu s mladima i u interkulturalnom dijalogu.
Luči Žuvela, koja za sebe kaže da je Hrvatica rođenjem, a Rimljanka izborom, diplomirala je strane jezike i književnost na rimskom sveučilištu La Sapienza, u krugu uglednog profesora Predraga Matvejevića. Kao idejna začetnica i umjetnička ravnateljica pokrenula je manifestaciju Mondo EX, posvećenu upravo svom profesoru, s ciljem promicanja kulture, dijaloga i kritičke misli.
Trenutačno radi u odjelu za savjetovanje i profesionalno usmjeravanje Regije Lazio, gdje se bavi socijalnim uslugama i savjetovanjem, pomažući u povezivanju pojedinaca s tržištem rada. Istodobno djeluje kao istraživačica, edukatorica i savjetnica u području migracijskih politika i interkulturalnog obrazovanja, s posebnim naglaskom na žensko migracijsko iskustvo.
Autorica je i urednica više knjiga i istraživanja, a kao suosnivačica i predsjednica kulturne udruge “Lipa” godinama razvija projekte koji povezuju umjetnost i društveni angažman. Sudjelovala je u brojnim izložbama, publikacijama i međunarodnim suradnjama, a dobitnica je i nagrade “Energie per Roma”.
Vidno ganuta, priznanje je opisala kao “oblog duši”, dodajući kako joj ono ostavlja “trag miline”. Zahvalila je predsjednici Ivani Milini i članicama Mozaika, naglasivši da će njezin angažman u zajednici i dalje biti vođen istim žarom. “Ova nagrada pripada svim ženama, osobito mojoj majci Tonki Novak Žuveli, koje često u tišini čine ovaj svijet boljim mjestom”, zaključila je.